-Da, zakasnio bih. Ova me vrućina jednostavno uspavljuje. Tek je jutro, a već ima 25 stupnjeva.(25°T/ Phaeton = -50°C/ Zemlja)
Prolazeći kroz žuto obojeni laboratorij sa raznim elektroničkim i bio-uređajima za novu vrstu energije na kojoj su radili, išao je hrabro prema vratima na kojima je pisalo Ardijan Eter. Po njemu su nazvali projekt na kojem su radili. Čim je sjeo za stol uočio je ˝pismo˝ s desne strane ˝Dave – a˝ (kompjutora) i zastao je razmišljajući što bi to moglo biti? Znao je da se ˝pisma˝ šalju samo u slučajevima kada je nešto jako važno ( u negativnom ili pozitivnom smislu).
Polagano je uzeo ˝pismo˝ već jako uznemiren i oprezan što bi to moglo biti - pritisnuo je plavi gumb s naredbom čitaj. ˝Pismo˝ je mali elektronički uređaj sličan našem kalkulatoru za matematičke računice koji je služio kao ˝SMS˝ kod današnjih mobitela. Na ekranu je pisalo:
-˝Ardijane, dragi braco, evo ti se javljam kao što smo se dogovorili. Šifra ˝ß.¤.ł.˝ - ti znaš što to znači? Čekam te večeras na dogovorenom mjestu.
Potpis: Tvoja najdraža sestrica, Eona!
«Nevjerojatno?!» - mislio je u sebi Ardijan. «Ta lukava lisica je uspjela!»
* * * * * * * * * * *
-Dobra večer gospodine. – javio se mladi službenik plovećeg hotela ˝Eden˝ (brod-hotel).
-Dobra večer. –ljubazno mu odvrati Ardijan, dajući mu ključeve svog ˝Skycar-a˝ (leteći automobil) da mu ga parkira.
Ulazeći u prostranu salu veličine ˝Crvenog trga" u Moskvi, Ardijan prvo potraži gdje je recepcija da pita za svoj stol. Bila je smještena lijevo od ulaza, nekih pedesetak metara. Čim je prišao, odmah mu u susret priđe jedan postariji gopodin u nebesko-plavom odijelu:
-Dobra večer gospodine, mogu li Vam kako pomoći?
-Da, molim Vas. Trebao bih stol 22 – A? ( bila je to posebna prostorija u sredini sale, ograđena od tog golemog prostora sa holo – zidovima
-U redu gospodine, slijedite me. –konobar je izašao iz recepcije i krenuo do malog vozila.
Došavši do vozila okrene se Ardijanu i pokaza mu da sjedne u vozilo, potom je podigao mali poklopac sa strane vozila i utipkao 22 – A. Vozilo je nečujno krenulo prema sredini sale.
Dok je sjedio ozada, Ardijan je promatrao to golemo zdanje i razmišljao o moći koju posjeduje njegova civilizacija. «Da ti stane dah. – razmišljao je u sebi. Čovjek jednostavno mora biti impresioniran kad vidi jedno ovakvo visoko tehnološko čudo. Tko zna da li ima još koja civilizacija ili da li će postojati još koja civilizacija koja će doseći ili prijeći našu razinu sveukupnog napretka? Na kojem smo mi uopće stupnju napretka ? Na ljestvici od jedan do deset – kojom bi ocjenom ja ocjenio ovu današnju, nama poznatu civilizaciju? Vjerojatno …» U tom ga trenutku trgne iz razmišljanja glas vozila:
-Poštovani, stigli smo na mjesto 22 – A koje ste tražili.
-Ardijan se trgnu iz razmišljanja i pogleda oko sebe. Na holo-zidu koji je okruživao taj prostor pisalo je mjesto 22 – A. Taj holo-zid je predstavljao ocean, svjetlo plave boje kojim su plivali dupini. Imao je dojam kao da se nalazi u središtu jednog velikog akvarija.
Izašao je iz vozila i krenuo je prema plavim, kožnim foteljama, koji su i prije nego sjednete u njih izgledale tako ugodno da bi najradije ostali tu spavati.
Na stolu ispred njega je izašao veliki ˝replikator˝ ( uređaj veličine televizora, promjera od 55 centimetara, koji na svaku vašu želju napravi upravo to što ste tražili ) i zapita ga:
-Dobro došli poštovani, što želite naručiti?
-Za sada bih samo sok od crvenih morskih algi. Kada dođe i druga gošća tada ćemo skupa naručiti. –odvrati Ardijan ljubazno.
Nakon desetak minuta iz vozila je izašla lijepo građena, mlada žena od tri stotine godina, na sebi je imala crveni kombinezon najnovije mode. Imala je kratko podšišanu zelenu kosu i zelene cipele, koje su također bile ˝posljednji hit˝. U ruci je držala ˝Dove – a˝ ( kao matematički kalkulator, ali ovaj služi za nošenje podataka kao što fascikle ili torbe služe za nošenje raznih papira i dokumenata ). Bila je nasmješena i toliko sretna, da je prostorija oko nje poprimila njezin ˝sjaj˝. Prišla je stolu i pobjedničkim glasom rekla:
-Rekla sam ti da ćeš ti platiti ovu večeru!?
-Iskreno da ti kažem Eona, nisam vjerovao da me itko može pobijediti u mojoj zamisli?
-Ali ipak netko jest.
-Jest. –smješeći se, Ardijan ju je gledao, pa nastavi. –Puno si ljepša nego zadnji put kad smo bili zajedno. Nekako si…
-Odrasla! –nadopuni ga Eona.
-Da, upravo sam to htio reći.
-Kako je kod tebe? Ima li kakvih noviteta? –upita je Ardijan, misleći na muža i djecu.
-Za sada, ne. Trebamo čekati još najmanje pola godine, od kada smo dali zahtjev.
-Nevjerojatno koliko se političari brinu za regulaciju populacije, umjesto da koloniziramo neki drugi planet, na primjer Zemlju, i rješimo taj problem bez ovolikog troška na ovu glupu administraciju.
-Da, znam. Sjećaš se kada je tvoja žena, Eka, na skupu ˝Planet 1˝ (skup za kolonizaciju planeta) podnijela zahtjev da se kolonizira Zemlja, umjesto da se napravi ovakav kompliciran birokratski sustav?
-Kako se ne bih sjećao? Pa to i dan danas još spominju u vladi.
-Tada je rekla da umjesto samo jedne godine takvog sustava možemo ˝teraformirati˝ Zemlju, tj. točnije pripremiti i prilagoditi sve za naš dolazak!?
A sada dosta o meni, što mi ti imaš reći u vezi s tim pitanjem?
-Evo čekam da se Eka vrati sa Zemlje, pa bi predali taj zahtjev.
-Dobro. Dosta za sada s djecom i Zemljom, prihvatimo se mi sada našeg posla radi čega smo se i našli danas tu. Može? –Eona ga sada bocne u ono čemu je posvetio svoj život i jedva je čekao da mu pokaže što je pronašla.
-Znaš da jedva to čekam, sestrice!? –malo se promeškolji kada se spomenu ta tema.
-Evo ovako. Sve je počelo prije deseak dana:
«Došla sam tu večer doma kao i obično, nešto sam ˝ubacila u kljun˝ i otišla se opustiti u toploj kupki. I tako dok sam ležala, nekakvih pola sata, polu drijemajući i pola razmišljajući o ovom problemu slučajno sam otvorila oči i ugledala na televiziji jednu dokumentarnu seriju. Pojačala sam da čujem o čemu pričaju i tada mi je sinula ideja!!! Govorilo se o tome kako jedan atom onog novog kemijskog elementa ˝Detrix-a˝ može uništiti dvije bilijarde atoma ozona. Pa zašto onda njega nebi iskoristili za asimilaciju s ˝ 2PAX-om˝!?
-tu je malo zastala da Ardijan probavi sve o čemu je govorila, pa nastavi:
-Tada sam odmah izašla iz kade, još se nisam dobro ni osušila i potrčala do glavnog ˝Dove-a˝ i potražila sve podatke o tom elementu. Kada sam sve pronašla i usporedila, tada sam analizirala neke podatke na kojima sam radila i spojila ih simulativno s ˝Detrix-om˝ i tada… Slava Gospodinu!!! –opet je malo zastala i promotrila bratove reakcije na ovaj dio priče, pa je nastavila dalje:
-Sutra-dan sam sve objasnila svom suradniku Matiku i objasnila mu kako i gdje da nabavi te elemente, a ja sam sve pripremila za eksperiment. Matiku je trebalo dva dana da nabavi sve i tada smo krenuli s prvom fazom eksperimenta, koja se pokazala malo kritičnom. U drugu fazu smo ušli s deset puta pojačanom zaštitom u slučaju, ne daj Bože da nešto pođe po zlu. I na posljetku kada smo sve te faze prošli nekoliko puta i kada smo utvrdili da je sigurno za predstavljanje javnosti ovog velikog otkrića, tada sam odlučila tebe pozvati da ti javim radosnu vijest. I tako…
-Oprosti što te prekidam, ali zašto ja nisam mogao sve to prije saznati nego tek danas? –prekinu je na tren Ardijan.
-Pa zato jer nisam bila sigurna je li to prava stvar na kojoj radimo tako dugo? A plus i to jer je bila jako kritična tvar u pitanju. Tek smo jučer vidili da je možemo držati pod kontrolom bez opasnosti po oklinu. –opravdavala se Eona.
-Da znam, ali znaš i sama da su dvije glave pametnije nego jedna? Pa tako da u slučaju da ti nisi mogla to, možda bi meni palo nešto napamet!? –Ardijanu je bilo teško što ga odmah nije pozvala, pa su ga malo i emocije savladale.
-Hajde braco, pa ne budi sada ljubomoran na svoju seku. Pa sama sam ti govorila da sam ja uvijek bila pametnija od tebe!? A ionako ćeš ti podnijeti veći dio slave. –bockala ga je sada Eona, a htjela ga je sada i malo razveseliti jer je i on dio tog programa i to glavni voditelj tog projekta.
-Uvijek sam bio pomalo ljubomoran na tvoju pronicavost. Većinom si ti pronalazila riješenja kada smo kao mali nešto radili ili nešto takvo... Dobro pustimo sada to, kada ću ja moći vidjeti to čudo?
-Pa možeš za dva dana jer sutra ne radimo, a planiramo kada ti to vidiš i dogovoriti predstavljanje javnosti.
-Vrlo dobro. Jel´ te mogu sada nešto drugo pitati?...
Ostali su tako pričati još neko vrijeme o osobnim stvarima i planovima za budućnost, što će raditi kada postanu slavni nakon ovog otkrića?!
* * * * * * * * * * *
Četiri stotine miliona kilometara dalje, prema unutrašnjosti sunčevog sustava, nalazila se njegova žena Eka na povratku sa Zemlje. Bili su veoma zadovoljni s ovom zadnjom misijom jer su otkrili da jedan dio planeta Zemlje već sada pogodan za kolonizaciju. Taj dio je današnja država Južnoafrička republika, koja se u to doba nalazila otprilike kao današnja Aljaska. Temperaturni uvjeti su približno odgovarali phaetonovskim, pa i sam okoliš bi se mogao lako teraformirati po potrebi.
Na pitanje koje se vjerojatno postavlja samo po sebi:
Na pitanje koje se vjerojatno postavlja samo po sebi:
-Zašto Phaetonci nisu do sada naselili planet Zemlju?
Pa vjerojatno im nije bila do sada zanimljiva, a i Mars je trebalo kolonizirati i postaviti sve na svoje mjesto. Samo na formiranje Marsa su potrošili malo više od 1100 godina. Od početne prilagodbe, pa onda izgradnja gradova i drugih potrebnih sadržaja, onda je trebalo naseliti planet i tako dalje. Bili su naseljeni još neki prirodni sateliti kao na primjer Jupiterov satelit Europa i Saturnov Titan. Isto tako imali su i svoje male istraživačko-promatračke stanice na prirodnim satelitima Phaetona Ceresu, Idi, kao i na Marsovim satelitima Fobosu i Deimosu i na zemljinom satelitu Mjesecu. Za sve to je trebalo više od 3000 tisuće godina da istraže, prilagode, izgrade i nasele.
Bilo je i nekoliko istraživačkih misija koje su se kretale prema nama najbližoj zvijezdi Apha Centauri i nama najbližoj galaksiji Andromedi.
Bili su zaokupljeni i drugim istraživanjima kao na primjer putovanje kroz vrijeme ili u druge dimenzije.
Zadirali su u neke tajne Svemira koje nisu smjeli još dirati!?
Zagrizli su istu onu ˝jabuku koju su zagrizli Adam i Eva˝!?
-Nalazimo se u orbiti Zemlje i spremni smo na polazak prema Phaetonu. Čekam Vašu zapovijed kapetanice? – čuo se oštri glas Type, prve časnice broda Phaetona x.
-Krenimo impulsnom brzinom! –zapovijedi Eka.
-Krenuli smo!-Ne zaboravite se zaustaviti na Marsu? Odredište je Cydonia. Tamo imamo posla za otprilike tjedan dana. –upozori ih Eka.
-Na zapovijed kapetanice.
* * * * * * * * * * *
Eona je stala ipred vrata svog laboratorija zajedno sa svojim bratom i skenirala zjenicu oka da bi mogli proći dalje.
-Pristup omogućen. – čuo se sintetički glas sigurnosnih vrata, kao znak odobravanja da im je omogućen ulaz u unutrašnjost laboratorija.
U laboratoriju je već bio Eonin kolega Matik i njihov pomoćnik Edip koji su ih očekivali.
Bio je to poveći laboratorij, sav u opuštajućoj plavkastoj boji u kojem su se vršili kemijski, biološki i genetički pokusi. Eonin ˝ured˝ je bio odmah s desne strane čim s uđe u laboratorij, smješten među holo-zidove. Čim su ušli u njezin prostor Eona se oglasi:
-Matik i Edip, molim Vas pripremite nam pokus ˝ß.¤.ł.˝. Želim da moj brat vidi našu genijalnost!?
-Već je pripremljen i samo Vas čeka da dođete. –ponosno će Matik. Bio je to srednjovječan gospodin, sa svojih petstotinjak godina. Imao je zelenu kosu, kao i većina znanstvenika. Bio je u crnom kombinezonu, što je značilo da je priznat među svojim kolegama diljem znanstvenog svijeta.
Pored njega stajao je mlađi kolega od nekakvih sto-sto pedest godina, koji je tek nedavno došao u ovaj laboratorij. Ovaj je bio u bijelom kombinezonu, što je značilo da je tek početnik u znanstvenim krugovima. Imao je jarko crvenu kosu, nosio je VikGap ( plavi pojas oko struka koji služi kao kišobran ili vjetrobran) što je značilo da je došao neposredno prije njih.
-Vrlo dobro, znala sam da se uvijek mogu osloniti na Vas. –zahvalno će mu Eona dok je oblačila svoj crni kombinezon.
Trenutak kasnije već su svi stajali iza jednog jako zatamljenog debelog stakla koji ih štiti od jakih zračenja unutar prostorije u kojem će se vršiti eksperiment.
Trenutak kasnije već su svi stajali iza jednog jako zatamljenog debelog stakla koji ih štiti od jakih zračenja unutar prostorije u kojem će se vršiti eksperiment.
Matik pogleda Eonu koja mu dade znak da mogu početi s eksperimentom. Prvo je utipkao jednu šifru, pa pritisnu crveni gumb. Tada se začuje lagano zujanje, a na prozoru se pojavi nešto kao paukova mreža. Bile su to jako sjajne bijelo-žute crte koje su sve išle prema jednoj sjajnoj crveno-bijeloj kugli promjera deset centimetara. Na pritisak plavog gumba, cijeli prostor zasjaji takvom jačinom da ni oni koji su bili iza zaštitnog stakla u zaštitnim naočalama nisu mogli gledati. To je tako potrajalo nekih šezdesetak sekundi, sve dok Matik nije ponovno pritisnuo plavi gumb. Tada se pojavi ponovno ˝paukova mreža˝. Matik tada utipka drugu šifru i pritisnu crveni gumb, tada se zatamni prozor i prestade zujanje.
-Onda gospodine Eter, što mislite? –oglasi se prva Eona da čuje bratovo mišljenje.
-Ja sam zadivljen. O ovome sanjam oduvjek. –javi se zapanjeno Ardijan, koji još uvijek nije skidao pogled s prozora.
-Edipe, dodaj gospodinu Eteru cijelu dokumentaciju o ovom projektu! –ponovno se oglasi Eona.
-I za kada planirate izaći u javnost? –upita je Ardijan još uvijek uzbuđen zbog upravo viđenog.
-Pa kada završim ovo idem se naći s upraviteljem u holo-dvorani u hotelu ˝Eden˝. Možeš sa mnom ako imaš vremena?
-Rado bih pošao s tobom sestrice, ali imam zakazano kod Populacijskog da se dogovorim za točan termin čim se vrati Eka.
-U redu je. Javim ti čim sve dogovorim!?
* * * * * * * * * * *
-Ukrcajte tu robu na brod i krećemo najviše za pet sati prema Phaetonu!
-Mislim da smo spremni već za tri sata, kapetanice!? –javi se Type.
-Odlično, želim biti za dva dana na konferenciji za javnost koju drže moj muž i njegova sestra u hotelu ˝Eden˝!
-O čemu je riječ, ako smijem znati?
-Želim te iznenaditi? Možeš sa mnom, ako nemaš ništa protiv?
-Pa naravno da želim! Vjerojatno je nešto u vezi onog projekta na kojem je radio? Ono o beskrajnoj energiji ili takvo nešto?
-Sve ćemo se dogovoriti kad stignemo na Phaeton? A sada nas idem odjaviti kod primatelja.
-Dobar dan gospodine. –obarti se Eka jednom crnokosom divu koji je sjedio za svojim stolom i nešto radio na ˝Dove-u˝. Bio je zaista ogoroman, imao je vjerojatno dva metra i osamdeset centimetara, a bijeli kombinezon sa vertikalnim zlatnim trakama ga je činio još većim.
-Što želite? –nervozno joj odgovori div.
-Htjela bih odjaviti ˝Phaeton x˝. Krećemo prema Phaetonu otprilike za četiri sata.
-U redu. Utipkajte ovdje šifru i ostavite Vaš ˝Dove˝ tu s lijeve strane. –upre prstom pokazujući joj na jednu policu gdje je već stala omanja hrpa ˝Dove-a˝.
Eka napravi kako joj je ovaj mrzovoljni div rekao, pa ga pozdravi i iziđe van.
Ispred upravitelja planeta Marsa, Markusa, pojavi se slika s ˝rukom koja pozdravlja˝ ( to je znak kao kod nas kada zvoni telefon ). Bio je to lukav i zao čovjek koji se uvjek prikazivao kao dobročinitelj i pošten upravitelj. Imao je sedamsto dvadeset i dvije godine, a upravitelj Marsa je posljednjih dvjesto godina. Za to je dijelom zaslužno i njegovo poznanstvo s ˝velikim zvjerkama˝ u phaetonovskoj upravi s kojima je kumovao.
-Otvori liniju! – naredi Markus tom ˝holo-telefonu˝.
Čim se slika upali, na njoj se pokaza lice onog diva s kojim je maloprije bila Eka radi odjave.
-Gospodaru, Phaeton x polijeće za otprilike tri sata prema Phaetonu. U njega će se ukrcati dvadeset naših ljudi i oprema koju ste Vi naredili. Da li ima novosti od naše veze?
-Ima. Jutros me je zvao da Eter°° radi i da će biti predstavljen javnosti točno za tjedan dana. Javi glavnom u toj skupini da mi se javi čim dođe na Phaeton!? Imam mu dati dodatne upute.
-Jel smijem znati kakve, gospodaru?
-Ne. Samo da bi iza prezentcije javnosti Eter°° trebao nestati na putu do strogo čuvanog laboratorija.
-U redu. Čujemo se još. –završi pokorno div.
-Odjava! –naredi Markus ˝holo-telefonu˝ i slika se ugasi.
Tada je Markus razmišljao o preuzimanju vlast na Phaetonu. To bi izveo na taj način da čim nestane Eter°° optuži vlasti na planetu kako su nesposobni sačuvati najjaču do sada otkrivenu kontroliranu energiju, a narodu bi ponudio svoju pomoć pri hvatanju tih počinitelja.
Nakon što bi ovi najvjerojatine prihvatili pomoć, poznavajući ga kao dobročinitelja, on bi poslao ˝svoje stručnjake˝ za izvanredne situacije kojih je bilo na Marsu puno više nego na Phaetonu. Ovi bi potom za nekoliko dana ˝detaljne˝ potrage locirali i potom uhvatili počinitelje i Eter°°.
Tada bi pokušao iskoristiti taj trenutak i doći na vlast. Markus se služio sličnim psinama i na Marsu kako bi lakše uveo red i jače kontrolirao planet, te pokazao neukom narodu kako je on sposoban upravitelj.
* * * * * * * * *
-Phaeton x slijeće za trideset minuta. Molimo pripremite se za prihvat materijalnog i osoblja.
–začuo se glas na kozmodromu u orbiti Phaetona.
-Hajde, idemo dočekati Eku. –obrati se Ardijan Eoni.
Nakon trideset minuta veliki svemirski brod je pristajao na prihvatilište H-102.
Za desetak minuta počeli su izlaziti prvi putnici, a odmah iza njih izašla je Eka i tražila okolo pogledom.
Iza nje počela je izlaziti skupina u narančastim kombinezonima noseći nešto sa sobom.
-Eka! Ovdje! –mahao je Ardijan dok je krenuo prema njoj.
Tada ga ona ugleda i potrča prema njemu i za koji trenutak već su bili u zagrljaju.
-Jeste li dobro putovali? –prekinu ih Eona.
-Jesmo, sve je prošlo bez ikakvih problema. –odgovori joj Eka i zagrli se s njom.
–Gdje ti je muž? Jeste li svi dobro?
-Sve je u redu. Posljednjih dana sam uglavnom s bratom, radimo na tom projektu dan-noć.
-Ljubavi hoćemo li krenuti? Da li si stavila prtljagu u teleporter? –uskoči Ardijan.
-Da, sve je ukrcano i čeka nas doma. Možemo odmah krenuti.
Tako dok su hodali prema izlazu gdje ih je čekao Skycar, Ardijan je ponovno primjetio skupinu u narančastim kombinezonima.
-Tko su ovi što su s vama putovali?
-Ne znam. Marsovska uprava ih šalje nekim poslom ovdje, tako da ih nismo mogli pretražiti i legitimirati. –odgovori Eka nemoćna na to pitanje.
-Poprilično veliku prtljagu imaju!?
-Da i nama je to sumljivo, ali kako je strogo povjerljivo nismo ništa mogli pitati!? Bit će ovdje oko sedam dana pa se vraćaju nazad na Mars.
-Pričaj nam kako je na Zemlji? Hoćemo li brzo kolonizirati i taj lijepi plavkasti planet? –zanimalo je Eonu.
-Pa mogu vam reći da bi se taj planet mogao već sutra početi naseljavati jer smo otkrili jedan manji dio planeta koji je jako sličan Phaetonovskim uvjetima!? –ponosno će Eka na svoje otkriće, koje nije nimalo uzbuđujuće u odnosu na ovaj njihov projekt.
-Ozbiljno? Ja sam mislio da je Zemlja mnogo toplija od Phaetona jer je mnogo bliža Suncu!?
–pomalo začuđeno se javi Ardijan.
-Pa i jest mnogo topliji planet nego ovaj naš, samo taj djelićak planeta posjeduje naše uvjete, to jest jako slične uvjete. Malo je toplije. Prosječna temperatura na Zemlji iznosi nekakvih 85°T ( 25°C).
-85°T??? To je da se skuhaš!? –opet se čudio Ardijan koji nije imao pojma o astronomiji, pa se uvjek divio ženinim pričama.
Dok su se zaustavljali ispred kuće, Ardijan je opet opazio ljude u naračastom. (ili mu se možda učinilo?)
-Mislim da nas prate oni ljudi u narančastom, Eka. Ne okreći se odmah.
-Gdje si ih vidio? -Stali su nekakvih desetak Skaycar-a, desno od našeg.
-Zašto misliš da nas slijede?
-Neznam, al´ mislim da ćemo brzo saznati!?
-Možda je nešto u vezi s Eter°°-om?! –javi se Eona pomalo zabrinuto.
-Kao što rekoh – vidjet ćemo uskoro?
* * * * * * * * * *
Ardijan je već nestrpljivo čekao taj početak prezentacije. Bio je već dva sata u hotelu prije početka. Stalno je nadgledao svoj tim kako vrši pripreme i sve provjeravao po deset puta da nebi došlo do kakve pogrške. Povremeno je vadio ˝Dove-a˝ da pogleda još koji put svoj govor. Nakon nekog vremena došla je Eona sa svojim timom.
-Bok, gospodine Eter. Da li je sve spremno?
-Jedva čekam da sve ovo prođe. Imam tako veliku tremu i osjećaj da bi nešto pošlo po zlu!?
–odgovori ovaj vidno uzbuđen i uznemiren u isto vrijeme.
-Ma daj, pa što bi pošlo po zlu?
-Ne znam? Al´ znaš kada ti dođe onaj osjećaj?
-Ma neće… -tada je prekinu Edip koji im je prišao s leđa.
-Oprostite što Vas prekidam, htio sam reći da je sada sve spremno i da možete već lagano ići prema svojim mjestima.
-Sjajno Edipe, doći ćemo još jednom provjeriti pa ćemo onda na svoja mjesta.
-Vrlo dobro, gospodine. – okrene se i nestane u poluosvjetljenom hodniku koji je vodilo prema dvorani.
-Onda idemo! –obrati se Ardijan Eoni i krene prema hodniku.
* * * * * * * * * * *
-Samung, svi na svoje položaje i budite spremni!? Čim završi prezentacija krećemo u akciju. –bio je to glas Barnambe, vođe ljudi u narančastom. To je lik hladnokrvnog ubojice i kriminalca, koji ne preže ni pred čim da bi ostvario svoje ciljeve. Bio je jedino podređen upravitelju Marsa, Markusu, koji ga je čuvao od ruke zakona.
-M1 – sve je spremno! –oglasi se jedan od timova preko dojavljivača.
-M2 – sve je spremno! – oglasio se i drugi tim, potom za njim i svi ostali.
-M3 – sve je spremno!
-M4 – sve je spremno!
-M5 – sve je spremno!
-Odlično! Tko zajebe stvar osobno ću mu srce izvaditi i krv popiti na slamku!
* * * * * * * * * * *
Za vrijeme prezentacije sve je proteklo u redu. Ljudi su bili oduševljeni. Na mjestu govornika mjenjali su se čas Ardijan, čas Eona, pa Matik,...
Pred sam kraj Edip je odjednom tiho kliznuo u onaj poluosvjetljeni hodnik, pa kada se uvjerio da nema nikog u njegovoj blizini izvadio je dojavljivač iz lijevog džepa i nazvao Barnambu, vođu ljudi u narančastom:
-M0, da li me čuješ?
-Jasno i glasno!
-Prezentacija je gotova za desetak minuta, pa je mala neslužbena govorancija s upraviteljima još nekih desetak minuta i tada izlaze vani s dva velika crna Skycombi-ja.
-Vrlo dobro! Čim krenu daj jedan znak i odmah prestani. U redu?
-U redu M0. –prekinu razgovor i krene prema dvorani.
Za to vrijeme jedan čovjek iz osiguranja je bio baš na ulazu u hodnik kada je opazio da netko razgovara preko dojavljivača. Stao je tako na nekakvih tri metra od njega i slušao razgovor. Čuo je samo: «…tada izlaze s dva crna Skycombi-ja.» Jedva je načuo što govori osoba iz slušalice, pa je onda čuo Edipa kako govori: «U redu M0.»Brzo je nazvao svog glavnog i rakao mu što je čuo u hodniku i da li postoji netko pod šifrom M0? Nakon kraće stanke stigao mu je odgovor :
-Ne, pod tim imenom ne postoji nitko od naših ljudi. A danas nitko ni od ovih koji s nama surađuju?
-Znači da postoji opasnost da bude nekakav napad, a možda i otmica Eter°°-a?
-Označi uzbunu najvišeg stupnja i neka se obavijesti gospodin Eter i njegovi ljudi!
-U redu!
U isto vrijeme dok su držali prezentaciju Ardijan i Eona su prijmjetili da nema Edipa. Nakon nekoliko minuta se vratio među njih i rekao im da je trebao na WC.
Prezentacija je završavala i sada su ostali samo Ardijan i njegovi, upravitelji i ljudi iz osiguranja. Odmah im je prišao šef osiguranja i rekao im:
U isto vrijeme dok su držali prezentaciju Ardijan i Eona su prijmjetili da nema Edipa. Nakon nekoliko minuta se vratio među njih i rekao im da je trebao na WC.
Prezentacija je završavala i sada su ostali samo Ardijan i njegovi, upravitelji i ljudi iz osiguranja. Odmah im je prišao šef osiguranja i rekao im:
-Gospodo, oprostite što Vam smetam. Maloprije smo načuli jedan razgovor od vašeg čovjeka
( upirući prstom u Edipa ), pričao je s nekim o Vašoj prezentaciji i kako će dati nekom znak kada krenete odavde. Mislim ako ne saznamo o čemu je riječ da ste Vi i Vaš projekt u velikoj opasnosti!? –bio je smrtno ozbiljan dok je to izgovarao, a Edip samo što nije propao u zemlju od straha. Mozak mu je brzo radio kako da se izvuče iz ove nezgodne situacije, ali nije znao što da kaže? Sve što bi pokušao objasniti "padalo bi u vodu", a nije imao koga nazvati taj tren. Svima kojima je trebao taj podatak reći bili su u ovoj prostoriji, a on je govorio to nekom trećem.
-U redu, sve ću Vam reći, ali mi morate obećati zaštitu od njih? –napokon je odlučio progovoriti pravu istinu.
-Prvo da čujemo o čemu se radi? A ako priznaš pravu istinu tada ćemo ti dati odgovarajuću zaštitu!? –Odgovorio mu je jedan od upravitelja.
-Evo ovako. Kada ste bili tražili novog čovjeka za ovaj projekt ja zapravo ništa nisam znao o njemu. Nisam čak znao niti da tražite nekoga? Tada mi je došao poziv od jednog čovjeka s Marsa, zove se Krus. Rekao mi je da dođem na jednu lokaciju koju mi je dao i da će me tamo čekati s još jednom osobom s visokog položaja. Kada sam upitao o čemu se radi? Rekao mi je da ću tamo sve saznati i da se radi o velikim novcima!? U redu. –pristao sam. Tada sam otišao na Mars i tamo saznao za što su me zvali. Potanko su mi ispričali sve o Eter°°-u, o tome što mi je činiti i kolike novce trebam zaraditi. Nakon što projekt bude gotov, trebam im to unaprijad javiti i reći mjesto i vrijeme prezentacije, odnosno gdje bi bilo najlakše oteti tu ˝stvar˝. Više od toga mi nije htio reći, jer je samo to bio moj zadatak. –završio je Edip.
-Znači to nije kraj priče? To bi bila samo prva faza nečeg još većeg?! –zbunjeno primjeti Ardijan.
-Bojim se da – da.
-I što sada da radimo? Da li se uopće možemo maknuti s ovog mjesta? – upitala je vidno uspaničena Eona.
-Pa mislim…
- u tom trenu prekinu ih nagli upad nekoliko ljudi naoružanih do zuba. Bili su to oni isti u narančastim odjelima koji su došli zajedno s Ekom i njenom posadom s Marsa.
-Dobra večer cijenjena gospodo! Da Vam se predstavim: ja sam Krus, a ovo su moji dragi prijatelji. – pokazivao je na još desetak ljudi iza njega, koji su bili na sam pogled zastrašujući.
– Okolo zgrade se nalazi još mojih ljudi, a svi čuvari koji trenutno nisu s vama su mrtvi ili upravo umiru.
-Tko ste Vi i što zapravo hoćete? – uskoči mu u govor šef osiguranja.
Krus ga oštro pogleda pa nastavi dalje:
-Ako ne budete surađivali sve ćemo Vas pogubiti. A ako budete upadali u riječ bez pitanja kao ovaj tu gospodin, tada ćete i za to biti pogubljeni. A sada da odgovorim na pitanje dotičnog gospodina. Mi smo plaćenici i trenutno radimo za jednu osobu s visokog položaja s Marsa, čije ime ne smijem reći!? To se podrazumijeva, zar ne? – pogleda ih upitno, pa nastavi:
-Ovdje smo radi Eter°°-a. Mislim da je to i najmanjoj i najglupljoj bakteriji u ovoj prostoriji jasno!? Sada ćete nam pomoći oko utovara te stvari u naše specijalne Skycombije i mi ćemo nestati iz vaših života. U redu?
-I Vi mislite da ćete se tek tako uspjeti izvući iz svega ovoga? – obrati mu se netko iz uprave Phaetona.
-Pa naravno! Zar bi inače to radili da ne mislimo drugačije? – tada izvadi lasreski pištolj i uperi ga u Edipa, pitajući ga:
-Zašto nam nisi dao znak da nešto nije u redu? Mislio si da ćemo se prepasti ako netko otkrije tvoju izdaju?
-N…nisam s…stigao?!? Samo su upali i obznanili sve što znaju o nama i uroti. Nisam stigao niti ruke zavući u džepove?! – sav se tresao od potencijalne mogućnosti da ga ovaj ubije.
-Kao što rekoh, nisi ispunio svoju zadaću u skladu s očekivanjima. –tada poleti jedna crvena zraka i pogodi Edipa ravno u prsa. Ovaj se samo strese i sruši na zemlju.
Tada nastade ženska skrika, a muškarci se uznemire i pokušaju odmah umiriti žene da ovi ne naprave pravi masakr ako polude!?
-Zašto ste ovo morali napraviti? – javi se odmah šef osiguranja.
-Rekao sam da nema više upadica ako prvo ne pitate! – povika Krus i upuca i šefa osiguranja. Tada nastade još jedan neočekivani šok kod nemoćnih promatrača, ali ovaj put žene se suzdrže od skrike jer su vidili da su ovi ludi ko sam vrag.
-A sada, ako više nitko nema što pitati, pomozite nam oko utovara da ne gubimo dragocijeno vrijeme! –obrati se hladnokrvno Krus.
Nakon pola sata završili su s utovarom robe i poubijali sve ljude iz osiguranja, a ove ostale su zavezali.
-Hvala Vam na pomoći, gospodo. Znam da će Vam biti žao, ali mi sada zaista moramo krenuti. Zbogom! –Krus se okrene i pokaza svojim ljudima da krenu.
* * * * * * * * * * *
Pola sata kasnije stiglo je pojačanje osiguranju, ali prekasno. Vidjeli su odmah na ulazu troje mrtvih, pa u hodniku još petero mrtvih i već su tada pomislili na najgore kada su ušli u dvoranu u kojoj se održavala prezentacija. Na podu su ležala još desetorica iz osiguranja i Edip. Na govornici su preživjeli bili zavezani. Muškarci su bili jako uznemireni, a žene su zanijemile od šoka. Prišavši njima i odvezujući ih jedan od osiguranja ih upita:
-Što se dogodilo? Da li ima još preživjelih? Gdje su ubojice?
Ardijan je prvi nekako došao do glasa pa reče:
- Bilo ih je desetorica unutra i predpostavaljam da ih je bilo vani još toliko!? Nakon što su upali, poubijali su ljude iz osiguranja, potom su nas iskoristili da im pomognemo u krađi Eter°°-a, a onda nas svezali i otišli na Mars. Bar su tako rekli, a tamo im je i poslodavac s visokog položaja koji ih očito štiti od zakona!?
Tada je ovaj odmah nazvao centar osiguranja i dao im najviši stupanj uzbune, te da se zatvori istog trena orbita oko Phaetona.
Počela je velika potraga za tim ubojicama, a Ardijan, Eona i Eka su odmah krenuli eoninoj kući po njenog muža i neke najpotrebnije stvari. Morali su pobijeći s tog planeta čim prije u slučaju da dođe do sukoba s kriminalcima, jer u tom slučaju može doći do eksplozije Eter°°-a. A ako Eter°° slučajno eksplodira, postoji opasnost da raznese čitav planet!?
-Požuri se Eona, nemamo puno vremena! – vikao je za njom Ardijan.
Za to vrijeme je njen muž već nosio stvari iz kuće. Ona je ušla u kuću i pokupila stvari koje su već bile pospremljene, jer je prije dolaska nazvala muža Skiny-a da pospremi neke sitnice i da će mu objasniti zbog čega žurno moraju napustiti planet?!
* * * * * * * * * * *
Za to vrijeme je već počela velika drama. Jake snage sigurnosti su već locirale i proganjale ˝ljude u narančastom˝. Došlo je i do lagane pucnjave.
* * * * * * * * * * *
Kada su došli do ˝Phaetona x˝, osiguranje im je pripriječilo ulaz u brod.
-Da li znate tko sam ja? –upitala je ljutito Eka jednog od stražara.
-Ne, gospođo!
-Ja sam kapetanica ovog broda! –tada se okrenu i iz auta izvadi svoj kombinezon kapetanice broda na kojem je pisalo njeno ime.
–Da li mi sada vjerujete?
-Vjerujem Vam gospođo, ali nije u mojoj moći da Vas pustim!?
-Slušaj prijatelju. – obrati mu se Ardijan.
-Ja sam njen suprug, a ovo je moja sestra Eona. Ja i moja sestra smo radili na jednom velikom projektu. Zove se Eter°°. To je najveća zamisliva energija u svemiru koja je koncetrirana na jednom mjestu. Samo jedan atom Eter°°-a može tisuću godina snabdijevati energijom grad s dva milijuna ljudi. Prije nekakvih dva sata bili smo taoci nekih budala koji su to ukrali i pri tom ubili dvadesetak ljudi iz osiguranja. Sada se pokušavamo spasiti, a možete i vi s nama. Ako ovi skuže da bi mogli biti uhvaćeni tada će najvjerojatnije uništiti Eter°°!? Imamo jako malo vremena.
-Jeli to istina?? –upitao je čuvar Eonu.
-Nažalost, da! Radi toga nemamo vremena da skupljamo okolo papire potrebne za odlazak s Phaetona.
U tom trenutku, visoko u orbiti iznad njih vidjele su se crvene laserske zrake kako lete u svim smjerovima. Odjednom jaka svjetlost i … strašna eksplozija. Bio je uništen jedan Skycar od osiguranja.
-U redu. Ovo me je uvjerilo. –tada se straža pokupi i zajedno s njima uđoše u Phaeton x.Dok su polijetali svuda po orbiti su letjele crvene zrake. Morali su najvećom brzinom izaći iz orbite i pobijeći. Postojala je velika opasnost da ih netko pogodi.
Drugi problem je bio da ih orbitalno osiguranje propusti kroz energetski štit kojim su bili zatvorili planet.
-Uspjeli su doć do jednog prolaza i tada im se obratio netko iz osiguranja:
-Zaustavite brod i identificirajte se?
-Ovdje kapetanica broda Phaeton x, Eka Eter, supruga Ardijana Etera. On i njegova sestra su sada sa mnom na brodu i pokušavamo pobjeći s planeta, jer postoji velika vjerojatnost da će one budale uništiti Eter°°!?
Sada je nastala mala stanka, jer je osiguranje sve očekivali osim ovoga pa nisu znali što odgovoriti? Tada se ponovno javio glas:
-Ovdje Šef grupe osiguranja koja je oslobodila gospodina Etera. Da li mogu dobiti vizualni kontakt s gospodinom Eterom?
-Svakako.
Ardijane tebe zovu! –Eka se okrenula u smjeru Ardijana i pozvala ga da dođe.
-Ovdje vođa projekta ˝Eter°°˝. Zvali ste me?
-Gospodine mogu li vam postaviti par pitanja? –upitao ga je šef osiguranja.
-Da, svakako. Samo požurite jer mislim da njihov poslodavac tko je – da je, neće više htjeti Eter°°?! A oni će u općem beznađu posegnuti za najgorim jer su svi od reda ubojice i manijaci.
-Vidim da ste to Vi? Mislio sam Vam postaviti pitanje što se tamo odigralo, ali vidim da ste preduhitrili moje pitanje!? Da li ozbiljno mislite da bi mogli upotrijebiti Eter°°? –pitao je šef osiguranja. Mislio je ako je tako ozbiljno, možda bi bilo najbolje da ode po ženu i djete i da nestane s planeta.
-Na svu sreću bio sam kratko, ali dovoljno dugo s njima da znam na što su sve spremni!?
-U redu. Evo poslat ću Vam svoje ljude da još jednom, radi rutine pregledaju unutrašnjost broda i slobodni ste.
-Molim Vas, samo požurite! – Eka je bila sva izvan sebe od straha.
Tada je u sobi za teleportaciju došlo desetak ljudi iz osiguranja i za deset minuta sve su pregledali.
-Spremite se za prihvat svojih ljudi! – oglasila se Eka šefu osiguranja.
-U redu. Čekamo ih, a Vama želimo sretan put i da nam se što prije vratite. –Ovo potonje je rekao iz nade da će se ipak sve završiti u najboljem redu.
-Hvala i Vama na razumijevanju. – uzvrati im Eka s olakšanjem jer je to značilo spas za nju i njenu malobrojnu, ali jako dragocijenu posadu.
Prošavši kroz jedan veliki metalni prsten oko kojeg je stajala ta sigurnosna postaja za nadzor svemirskih putnika, Phaeton x lagano klizne među zvijezde.
* * * * * * * * *
Dok je "Phaeton x" prilazio Marsu, dobiju sličnu poruku kao na Phaetonu od orbitalnog osiguranja:
-Molimo Vas da zaustavite brod i identificirate se?
-Ovdje kapetanica broda "Phaeton x", Eka Eter.
-Odakle dolazite i što ili koga prijevozite?
-Dolazimo s Phaetona, a sa mnom je moj muž Ardijan, njegova sestra i njen muž.
-Kako ste uspjeli otići s Phaetona? Kojim poslom dolazite? –glas je bio uporan i navještavao je probleme, kao i namjeru da ih neće primiti na Mars.
-Moj muž je Ardijan Eter, ugledni znanstvenik i izumitelj Eter°°-a zbog kojeg je i nastala ova frka nakon krađe. Otišli smo s Phaetona zbog velike vjerojatnosti da može doći do kataklizme ako otmičari požele uništiti Eter°°. Tu tražimo samo utočište dok se ne riješi ova kriza!? –Eka je pokušavala sve nebi li uvjerila osiguranje da je propusti na Mars.
Ali nije znala za glavnu zapovijed da se nikoga ne pušta na planet.
-Oprostite,ali nikoga ne smijemo puštati na planet, pogotovo nikoga tko dolazi s Phaetona.
-Molimo Vas da nas spojite s upraviteljem Markusom! On će nas vjerojatno primiti na veliko zadovoljstvo i čast!? –inzistirala je Eka dalje.
-Upravitelja Markusa?? Ja se samo smijem javiti svom nadređenom, a on može dalje odlučiti da li može do upravitelja ili ne?! –glas je bio već popustljiviji jer je primjetio da razgovara vjerojatno sa velikim ˝zvjerkama˝.
-U redu. Samo požurite! –Eka je gubila lagano strpljenje.
Nakon nekih desetak minuta čekanja javio se onaj isti glas:
-Osiguranje zove "Phaeton x", javite se?
-Ovdje Eka. Recite?
-Imate velike sreće, gospodo!? Sam upravitelj Markus će Vas primiti. Molim trenutak da Vas spojim. –potom nastade kratko zatišje, pa se pojavi slika:
-Dobar dan, gospodo. Što mogu učiniti za Vas? –na slici se pojavila ona ˝blažena faca˝ upravitelja koji je bio spreman ponovno nekome pomoći.
-Gospodine, vjerojatno znate kakva se drama odvija u ovim trenutcima na Phaetonu?! –započela je Eka nestrpljivo, ali oprezno da je upravitelj ne bi odbio primiti.
-Da, znam. Nažalost, još se uvijek ne zna gdje su se sakrili oni kriminalci? –odgovorio je diplomatski, kao da je iznenađen time što se tamo na Phaetonu događa.
-Ja i moj muž, Ardijan Eter, te njegova sestra Eona i njezin muž smo došli ovamo jer Phaetonu prijeti velika kataklizma ako se one budale odluče na krajni, očajnički čin!? Ako sve prođe kako treba, mi bi se istog trena vratili nazad.
-Nema problema, draga moja. Bit će mi čast primiti tako velike ljude, kao što ste Vi! Moći ćete ući čim Vam brod pregledaju moji ljudi iz osiguranja. Takvi su propisi, ali i radi sigurnosti!? Doći ćete direktno k meni. Bila bi mi velika čast da budete moji gosti dok traje ova kriza!
-Hvala Vam puno, gospodine upravitelju! Vidimo se malo kasnije.
-Molimo Vas da pripremite sobu za telepotraciju? –čuo se opet onaj glas čovjeka iz orbitalnog osiguranja.
-Sve je spremno. Čekamo Vas. –odgovorila je Eka, vidno opuštenija.
Slijedeći trenutak ljudi iz osiguranja su se rastrkali na sve strane broda i za nekih desetak minuta, kada su vidjeli da je sve u redu dali su im slobodan prolaz na Mars.
* * * * * * * * * *
Za dvadesetak minuta "Phaeton x" je već slijetao na omanji kozmodrom blizu Markusovog imanja. Bilo je to ogromno imanje na području koje se zove Cydonia.
Blizu imanja, sa sjeverne strane nebo je paralo nekoliko velikih piramida. One su bile djelo prvih kolonizatora s Phaetona, kao veliki svemirski spomenik prvom osvajanju nekog drugog planeta. Malo dalje, prema sjevero-istoku bilo je i jedno ˝lice˝. To je isto bio spomenik prvih kolonizatora, velikih dimenzija. A služio je kao pokazatelj ˝slučajnim˝ prolaznicima iznad Marsa da je ovaj planet već naseljen bićima koja ovako izgledaju:
Bilo to je jedno izduženo lice koje je imalo malo dužu kosu, otprilike do ramena. Imalo je manji nos i usne koje su bile stavljene u ravni položaj.
Inače, područje na koje su upravo sletjeli pripadalo je centralnom gradu planeta Marsa-Cydoniji. Grad se nalazio malo južnije, a upraviteljevo imanje se nalazilo na njegovom rubnom djelu. To je inače bio elitni blok, gdje su živjeli svi oni koji su iti malo značili za ovaj planet.
Grad je brojao nekakvih pet miliona stanovnika i bio je najstariji grad na Marsu.
Dok su silazili s broda, dolje ih je dočekivao Markus raširenih ruku:
-Dobro došli, dragi prijatelji!
-Prije svega, velika Vam hvala što ste nas pustili da sletimo na Mars. –odmah je prihvatio Ardijan.
–Znate, na Phaetonu nije niti malo ugodna situacija!?
-Znam sve. Prije nekoliko minuta sam primio obavijest da su kriminalce ponovno locirali!?
–odmah ih je izvjestio Markus o situaciji na njihovom planetu.
-Znate, moram priznati da mi je sada uopće žao što sam ovo izumio!? Znao sam odmah u početku da je ovo veoma opasno, ali nisam mislio da bi moglo već na samom početku nekome past na pamet da to ide ukrasti!? –Ardijan je bio vidno razočaran i utučen zbog cijelokupne situacije.
-Nemojte tako? Pa Vi ste mislili sve najbolje o ovome i o velikim dostignućima, zahvaljujući vašem izumu! Pa svaki izum ima svoje mane i prednosti. Prednosti su te da se može s njim unaprijediti civilizacija, a mane da se on može korisiti kao oruđe za uništavanje. Pa ljudi se uguše jedući hranu, za Boga miloga. –pokušavao ga je utješiti upravitelj, već smišljajući kako ga iskoristiti kao vlastitog gosta.
–Dođite sa mnom. Idemo se malo odmoriti, nešto pojesti pa onda uz to možemo pričati o svemu.
-Baš ste ljubazni, gospodine Markus. Već sam debelo iscrpljena zbog cijele ove situacije.
-Zezaš nas, Eka. Pa kako netko od ovoga može biti iscrpljen? –zezala ju je Eona, dok je polagano koračala sa svojim mužem iza nje.
* * * * * * * * *
Dok su tako koračali prema Markusovoj kući, na Phaetonu se drama približavala svom kraju. Naime, snage sigurnosti su opkolile markusove plaćenike u jednoj kotlini na drugoj strani planeta. Nisu smjele pucati na njih samo zbog Eter°°-a, a ovi su na taj način dobivali na vremenu koje je ionako za njih isteklo. Znali su to i sada su raspravljali što da rade?
Jedni su bili da unište Eter°° i zajedno s njim cijeli planet.
Drugi su bili da pokušaju još malo pregovarati i pokušati izboriti nekakav prolaz u svemir.
Ali u svakom slučaju su znali da će ih ovi ubiti na ovaj ili onaj način. Stoga su donijeli jedinu odluku koju su mogli u ovom trenutku, a to je da unište Eter°° odmah ako im ovi odbiju njihovu prvu molbu.
-Pozovi ih! –naredio je šef osiguranja svom podređenom.
-Osiguranje zove brod u bijegu! –nakon par trenutaka ponovi još jednom:
-Osiguranje zove brod u bijegu!
Nakon kraće stanke jedan od kriminalaca se javio:
-Recite što hoćete sad?
-Molimo Vas da se predate u miru, bez otpora i da završimo ovaj cirkus napokon!
Opet nakon kraće stanke javio se isti onaj glas:
-Nema nikakve predaje! Ima samo jedna opcija, a to je da nas odmah pustite da odemo sa planeta! Ponovit ću! Bez ikakvih uvijeta! I još samo da Vam kažemo – razmislite sto puta prije ovog posljednjeg, ponovit ću, posljednjeg - razgovora!?
-Što hoćete reći? – pitao je preplašeno čovjek iz osiguranja, ali je to krio u svom glasu.
-Kažem, ako bude krivi odgovor – napravio je malu stanku da dade svojim riječima veću važnost – doći će nam sudnji dan! Odjava! – zatim je prekinuo vezu s osiguranjem.
Na Phaetonu je nastala panika. Što ako ovi luđaci zaista raznesu sve? To bi značilo da će najvjerojatnije ubiti i svoje prijatelje, poznanike, rodbinu i sve one ( i ono) što im nešto znače u životu. Bilo je dosta pitanja i odgovora na njih, ali nitko nije znao što se zaista sprema ako im oni ne udovolje?! Neki su mislili da ovi blefiraju i da dobivaju na vremenu.
Na Phaetonu je nastala panika. Što ako ovi luđaci zaista raznesu sve? To bi značilo da će najvjerojatnije ubiti i svoje prijatelje, poznanike, rodbinu i sve one ( i ono) što im nešto znače u životu. Bilo je dosta pitanja i odgovora na njih, ali nitko nije znao što se zaista sprema ako im oni ne udovolje?! Neki su mislili da ovi blefiraju i da dobivaju na vremenu.
Neki su bili spremni da im udovolje i da tu prijetnju planetu, ali i svemu oko njega napokon otklone.
Neki su htjeli da pod bilo koju cijenu nikako ne popuste, jer bi na taj način dali svakome do znanja kako je osiguranje, ali i upravljanje Phaetonom mekano i da mogu raditi što ih je volja!? Ali na kraju svakog od tih razmišljanja visilo je jedno teško pitanje – Što ako oni misle ozbiljno? Bilo kako bilo, vrijeme je istjecalo i moralo se donijeti nekakvu odluku? I tako nakon deset sati pomnog raspravljanja donijeta je jedna odluka!? Odluka za koju su mislili da je najispravnija!
-Osiguranje zove brod u bijegu!
-Osiguranje zove brod u bijegu!
Nakon kraće stanke, javio se jedan od kriminalaca:
-Znači donijeli ste odluku? Da čujemo presudu? – zvučao je cinično.
-Vijeće upravitelja je donijelo slijedeću odluku:
Vi imate izvor energije kakav nitko nigdje ne posjeduje za sada. Ta energija u bilo kojem trenutku može zaprijetiti nama ili onima koji se nalaze na Marsu. Budući da mi nemamo sredstava za obranu od takvog nečeg, a poznavajući Vas – Eter°° može postati prijetnja u svakom trenutku…. U tom trenutku ga prekinu glas iz odbjegličkog broda:
-Dosta laprdanja! Želimo čuti presudu?
-Odluka je da Vi ne možete otići nikuda s planeta dok ne predate Eter°°!? –izrekao je to s takvom zebnjom da su ga osjetili i kriminalci stotinjak kilometara dalje.Sljedeći trenutak:
…………………………………………………………………………................................................................
U trenutku dok su Markus i njegovi gosti jeli i ugodno razgovarali, nebo se odjednom naglo zamračilo uz takvu zaglušnu buku da su svi prozori i vrata, pa čak i neki djelovi zidova počeli pucati i rasprskavati se na sve strane. Vani su se čuli krici ljudi i djece, neke letjelice su počele padati posvuda oko njih. Nitko nije znao što se zapravo dogodilo u tom trenutku. Sva ta zaglušna zbrka je trajala oko desetak minuta i od jednom je sve stalo kao da se ništa nije dogodilo, čak se nikakvi zvukovi nisu čuli. Budući da su markusovi gosti bili u središnjem djelu njegove kuće, gotovo nitko nije bio ozlijeđen.
-Eka! Eka! –dozivao je Ardijan svoju ženu.
-Tu sam, Ardijane. –javila se Eka iz jednog kuta sobe. Kraj nje je bila Eona.
-Jeste li svi dobro? – javio se sada Markus, čisteći se od prašine dok je ustajao s poda.
-Izgleda da jesmo!? –odgovorio je Skiny.
-Mislim da meni nije dobro? –panično je počeo zazivati jedan od stražara koje je Eka povela sa sobom kada ih je nagovorila da joj prepuste brod sa čuvanja.
-I meni sada nije dobro? – bila je to Eona.
-Što se to događa? Mislim da nam svima nestaje zraka?! –Ardijan je brzo razmišljajući o mogućem uzroku.
-Mislim da je to zbog ovog što se desilo vani? Pogledajte! – Eka je pokazivala kroz krovni prozor. Ništa se još nije vidjelo od prašine, ali bilo je jasno da je dan zamijenila noć. Brzo! Pođimo u Phaeton x, ako još postoji. Mislim da je neka jako eksplozija odnijela veliki dio atmosfere u svemir?!
Odmah su svi skočili na noge i potrčali prema svemirskom brodu. Na svu sreću brod je bio čitav i netaknut. Pomoglo je to što je Markus imao napravljene posebne štitnike oko svog imanja. Nakon desetak minuta i posljednji od njih je ušao u brod .
Odmah su svi skočili na noge i potrčali prema svemirskom brodu. Na svu sreću brod je bio čitav i netaknut. Pomoglo je to što je Markus imao napravljene posebne štitnike oko svog imanja. Nakon desetak minuta i posljednji od njih je ušao u brod .
-Da sada analiziramo što se to dogodilo? –Eka je odmah sve okupila oko sebe da svaki od njih iznese svoju ideju o mogućem uzroku ovog nemilog događaja.
-Ardijane što ti misliš?
-Pa ja bih prvo provjerio da li je Phaeton na svom mjestu? Tada ćemo znati da li je moja teorija u pravu?! –Ardijan je bio jako zabrinut jer je naslućivao da bi ovo mogao biti tragičan razvoj događaja na Phaetonu.
-Mislim da je samo jedan način da provjerimo tvoju teoriju!? – Eka je tada stavila brod u pogon i krenula prema orbiti Marsa. U desetak minuta, koliko je trajao let, nitko nije progovorio niti riječi. Svi su naslućivali najgori rasplet događaja na Phaetonu. Markus je bio prvi put šutljiviji nego ikad. Tek je sada shvatio što je napravio!? Ali ničega mu nije toliko bilo žao, kao do činjenice da je izgubio vlast, moć i bogatstvo koje je imao na Marsu i htio ga prenijeti na Phaeton. Kada su stigli u pravi položaj gdje se mogao vidjeti Phaeton, svima je zastao dah od pogleda. Na mjestu gdje je trebao biti planet sada je lebdjela hrpa nekakvih kamenih krhotina, a svuda naokolo prostirao se crveni prsten koji se svakog trena sve više i više udaljavo od mjesta eksplozije. Svima je bilo jasno što se dogodilo. Oni su na Marsu ostali živi zahvaljujući trenutnom položaju planeta. Naime bili su okrenuti suprotno od Phaetona tako da ih nije zahvatio glavni udar eksplozije.Eoni je počela teći prava rijeka suza, kada je prva uspijela prozboriti par riječi:
-A što ćemo sad?
Nitko je nije čuo ili jest, ali u tom trenutku nitko od njih nije imao snage za odgovor.Situacija je bila više nego kataklizmična. Sve što je jedna civilizacija gradila tisućama godina nestalo je u jednom jedinom trenutku. Milijarde života se ugasilo u tom djeliću vječnosti….
Drugi dio
Drugi dio
Ispred Phaetona x je stajao plavkasti vodeni planet prošaran bijelim oblacima. Omjer vode i kopna bio je malo više od dvije trećine u korist vode. Lebdjeli su tako u njegovoj orbiti na visini od tisuću kilometara i analizirali podatke koji su im stizali s površine planeta.
-Evo ga! Pronašao sam ga! – povikao je Skiny pokazujući na komad planeta o kojem im je govorila Eka da bi bio odmah nastanjiv uz neke manje ˝preinake˝.
-Da vidim? – prišla mu je Eka i provjerila još jednom sve podatke.
-Jesam li u pravu? – nestrpljivo ju je pitao Skiny.
-Da. To je to! Ljudi pripremite se. Uskoro slijećemo na naš novi planet! – odgovorila mu je Eka.
-A kako bi bilo da provjerimo stanje na Mjesecu? Možda tamo ima netko živ? – odjednom se sjetio Ardijan postaje na zemljinom prirodnom satelitu.
-Nemogu vjerovati? Pa ja sam skroz na skroz zaboravila na našu postaju na Mjesecu?! – Eka se uhvatila za glavu kako se prije nije sjetila toga.
–U tom slučaju narode, mala promjena plana. Prije slijetanja na Zemlju idemo na Mjesec. Tamo ćemo provjeriti ima li živih i proučit´ ćemo malo bolje podatke o našem novom domu!? Naravno ako ih još uvijek ima?
Pola sata kasnije slijetali su pokraj velikog kompleksa na Mjesecu. Sve je izgledalo kao da se ništa nije desilo i da sve funkcionira kako treba.Dok su slijetali Markus je pokušavao uspostaviti kontakt sa eventualnim preživjelima u mjesečevoj postaji:
Pola sata kasnije slijetali su pokraj velikog kompleksa na Mjesecu. Sve je izgledalo kao da se ništa nije desilo i da sve funkcionira kako treba.Dok su slijetali Markus je pokušavao uspostaviti kontakt sa eventualnim preživjelima u mjesečevoj postaji:
-Phaeton x zove mjesečevu postaju! Phaeton x zove mjesečevu postaju! –nitko se nije javljao, samo se čulo krčanje na vezi.
-Vjerojatno su svi mrtvi?! –javio se iz pozadine jedan od stražara.
-Ne vjerujem. Ova strana Mjeseca je uvijek okrenuta prema Zemlji. To znači kada je naišao udarni val da je udario samo u drugu stranu, pošto nema atmosfere nije mogao ništa ozbiljnije prouzročiti ovdje. –Eka je odmah sve znanstveno objasnila, ali ni sama nije bila sigurna da li je takva istina?
–Evo sada ćemo sve saznati? Tko želi ići u malo istraživanje?
-Ja želim ići. –javio se jedan od stražara.
-Ja isto. –javio se drugi, pa treći i četvrti.
Javili su se još Markus i Ardijan.
-U redu, mislim da nas ima dovoljno sada. Od stražara ćemo napokon imati i nekakvu korist!?
–govorila je u šali jer joj je bilo drago da bude netko s njima tko zna koristiti oružje.
–Krećemo odmah. Obucite se tamo. –pokazala im je na jednu manju prostoriju na kojoj je pisalo ˝OPREMA ZA IZLAZAK U SVEMIR˝.
Svi su krenuli u tu prostoriju i za dvadesetak minuta su već stajali ispred glavne zgrade mjesečeve postaje.
-Dok smo slijetali nije mi se činila ovako velikom?! –Markus je bio iznenađen golemim zdanjem koje je stajalo pred njima.
Zgrada je bila velika čitavih deset kvadratnih kilometara, a visoka oko jedan kilometar. Imala je boju mjesečeve površine i svakih četiri metra u visinu bio je stakleni zid koji je okruživao cijelu zgradu.
-Impresivno! –Ardijan je samo s jednom riječju izrekao svoje čuđenje.U tom se trenutku začuo jedan glas u njihovim slušalicama, a nije bio nitko od njih:
-Dobro nam došli braćo i sestre! Uđite u prostoriju A1 i pričekajte da je napunimo odgovarajućim zrakom i atmosferom. Kada sve bude gotovo upalit će Vam se plavo svijetlo i tada možete ući u prostoriju A2. –bio je to blag i topao glas jedne službenice s postaje koja nije očekivala njihov dolazak i koja nije znala što se dogodilo s Phaetonom i cijelom njihovom civilizacijom jer im je veza prekinuta istog onog trenutka kada se dogodila ova kataklizma.
-Hvala! Idemo dečki. Mislim da ipak ima ovdje netko? –Eka je bila presretna što je ipak još netko preživio ovo sve.Pošto su poslušali i napravili sve kako im je rakao glas, upalilo se plavo svijetlo i posada Phaetona x je krenula u prostoriju A2.
-Dobro nam došli. Ja sam Yuyu, glas koji ste čuli ispred zgrade. –dočekala ih je i predstavila im se jedna mlađa časnica od nekakvih dvije stotine godina. Na sebi je imala plavi kombinezon sa znakom mjesečeve posade i isto takvu plavu kapu u kojoj je bila skupljena njena prekrasna duga zelena kosa.
-Hvala što ste nas primili nenajavljene. –Eka se odmah ispričavala.
-Ma dajte? Ne trebate se ispričavati. Pa naši smo, a uz to oni upravitelji za nas baš puno i ne mare pa smo odlučili i mi malo preskakati neke njihove zakone!? Da li znate da smo prije koji dan ostali bez veze? Najvjerojatnije je da su oni jednostavno prekinuli vezu jer im je glupo održavati bez prekidnu vezu sa svim stanicama i za to moraju plaćati ljude. A znate sami da su o tome prije nekoliko mjeseci bili pričali?
-Zar Vi ne znate zašto ste ostali bez veze sa Phaetonom?? –iznenađeno je Eka upita.
-Ne. Zar su Vas poslali ovamo po nas i rekli da ukidaju ovaj program?
-Ne. Stvar je neusporedivo ozbiljnija. Zar Vam se nije ništa čudno dogodilo ovih dana? Ili zar je moguće da ništa niste primjetili ovih par dana?
-Plašite me. O čemu govorite?
-Draga moja Yuyu… –Eka je malo zastala prije nego joj kaže pravu istinu.
-…prije nekoliko dana moj muž Ardijan… –upre prstom u njega -
…i njegova sestra Eona su prezentirali jedan od većih dostignuća naše skromne civilizacije. Radili su na projektu koji je davao ogromne količine energije. Po završetku te prezentacije upali su nečiji plaćenici i oteli taj izum. (Markus se neprimjetno strese na taj spomen ) Ubili su oko dvadesetak ljudi, uglavnom iz osiguranja i pobjegli. U međuvremenu pokrenuta je najopsežnija akcija hvatanja nekoga u povjesti. Da ne duljim dalje s pričom, mi smo iskoristili našu reputaciju na Phaetonu i Marsu te se na taj način uspjeli spasiti u zadnji tren. Dok smo bili kod ovog dragog gospodina kao gosti za vrijeme te krize… -pogledom pokaže na Markusa -…desilo se ono najgore!? Phaeton je nestao u komadićima diljem sunčevog sustava. –jedva je izgovorila ove zadnje riječi i suzdržala se da ne zaplače.Yuyu je stajala kao u kipljena i prazno zurila u Eku. Tada joj je Ardijan prišao:
-Yuyu jeste li dobro?
-Ne. –kratko i tiho je progovorila.
-Pa zar ništa neobično niste primjetili ovih dana? –ponovno ju je upitao, ali i da joj razbije taj početni šok.
-Ja ne. –nakon kraće stanke se sjetila.
–Ali moj prijatelj Cvrk nam je prije malo više od jednog dana rekao da je primjetio nekakav crveni prsten koji je velikom brzinom prošao iznad nas na pet stotina tisuća kilometara!?
-I nije se nikome to učinilo čudno? Nitko nije ništa mjerio odakle to dolazi i slično? –čudila se Eka.
-Pa mislili smo ako je nešto opasno ili ako nam prijeti nekakva opasnost od toga da će nam javiti s Phaetona!? Ali nikome nije palo na pamet da je to sam Phaeton u komadićima!? –Yuyu je bila blizu živčanog sloma. Na Phaetonu je izgubila roditelje, dvije sestre i zaručnika s kojim se trebala vjenčati slijedeći mjesec kada se vrati s Mjeseca.
-Koliko vas ima ovdje u mjesečevoj postaji? -zanimalo je Markusa.
-Ima nas ravno tisuću.
-Tisuću?!! –iznenadio se Markus, jer iako je postaja bila ogromna nije opet očekivao ovoliki broj ljudi.
-A gdje su svi?
-U svakoj prostoriji rade po dvoje, a kako je zgrada velika to se baš i ne vidi.
-A gdje je Vaš kolega ili kolegica?
-U prostoriji odmah iza ove. Ovo je pred izlazna prostorija i ovdje se samo dočekuje ili ispraća ljude. Dođite da Vas upoznam S kolegom!Svi su pošli za njom u slijedeću prostoriju. Bila je to manja prostorija. Imala je nekakvih pedesetak kvadratnih metara. Svuda oko njih su bili hologramski tri-D ekrani i mnoštvo uprvljačkih ploča.
-Ovo je moj kolega Tom. –pokazala je u jednog srednjovječnog gospodina u crnom kombinezonu, potpuno bijele kose. Nešto je u tom trenutku izračunavao kada su oni ulazili.
–Tome ovo su naši novi gosti, a mislim i novi stanari s obzirom što se desilo na Phaetonu!?
-Dobro nam došli prijatelji! – bio je veseo što napokon vidi nove ljude, jer se ponadao da im je došla smjena nešto ranije. Odmah je ustao i kenuo prema njima.
–A što je to bilo na Phaetonu?
-To će Vam objasniti onaj gospodin tamo? –Eka je pokazala na jednog stražara, jer joj se nije dalo opet pričati o tom mučnom događaju.Kada je Tom vidio da pokazuje na stražara, pomislio je da je došla nekakva istraga na postaju. Da su oni neki upraviteljevi agenti.Stražar se napokon osjetio malo korisnijim pa je odmah pošao u susret Tomu da mu objasni što se desilo s njihovim rodnim planetom.Nakon što im je Yuyu ukratko objasnila čemu služi ova treća prostorija pozvala je još dvoje kolega da dođu k njima i da odvedu goste negdje da se smjeste i odmore.Za dvije minute se čuo šum otvaranja vrata i u prostoriju su ušle dvije mlađe lijepe djevojke obučene u plave kombinezone.
-Bok cure! Ovo su naši novi gosti i vjerojatno novi stanari. Molim Vas da ih odvedete u njihove prostorije da se malo odmore i najedu kao su gladni. –potom se okrene prema gostima i reče im: -Gospodo da Vas upoznam s djevojkama: Ova lijeva je Ana, a ova desno je Dana. One će Vam biti na usluzi slijedećih nekoliko dana dok se ne smjestite i priviknete na sve ovo. Ja ću sada pozvati Vaše ostale da nam se pridruže i po njih ću poslati Anu i Datu čim Vas smjete.
U tom momentu iz pravca Phaetona im se velikom brzinom približavala kamena gromada promjera nekih petnaestak kilometara. Cvrk koji je bio zadužen za svemirsko osmatranje skoro da se nije srušio sa sjedalice kada je ovo ugledao. Brže je još jednom pregledao i analizirao sve podatke. Kada je uočio da će ta gromada proći pokraj Mjeseca na samo četrdeset tisuća kilometara i udariti u Zemlju za dva dana, brzo je ustao i otrčao do Yuyu koja je bila radila na mjestu koje služi između ostaloga kao naše današnje radio postaje.
U tom momentu iz pravca Phaetona im se velikom brzinom približavala kamena gromada promjera nekih petnaestak kilometara. Cvrk koji je bio zadužen za svemirsko osmatranje skoro da se nije srušio sa sjedalice kada je ovo ugledao. Brže je još jednom pregledao i analizirao sve podatke. Kada je uočio da će ta gromada proći pokraj Mjeseca na samo četrdeset tisuća kilometara i udariti u Zemlju za dva dana, brzo je ustao i otrčao do Yuyu koja je bila radila na mjestu koje služi između ostaloga kao naše današnje radio postaje.
-Yuyu! Brzo pogledaj ove podatke i daj najviši stupanj uzbune! –uletio je u prostoriju kao da ga progone svi vargovi.Čim je Yuyu pogledala podatke koje je Cvrk stavio ispred nje zavrtjelo joj se u glavi. Dvije velike vijesti u samo jednom satu, to je bilo previše čak i za ove dobro izvježbane i inteligentne ljude.
–Ovo nije neka od tvojih glupih šala? –odmah ga je upitala znajući da se on uvijek voli našaliti.
-Ma kakva šala. Kada sam to vidio umalo da se nisam srušio sa sjedalice!? Dva puta sam sve provjerio i odmah došao ovamo.Yuyu je odmah oglasila najviši stupanj uzbune i objasnila stanovnicima mjesečeve postaje o čemu se radi. Odmah su počele sve pripreme kao da će asteroid udariti u njih a ne u Zemlju.Poslije dva dana došao je nemili trenutak kada će astreoid udariti u Zemlju i vjerojatno pobiti većinu živih bića na njoj!?
-Mislim da poslije ovoga nećemo ubrzo kolonizirati Zemlju?! –obratio se Ardijan Eki zamišljen prizorom koji gleda kroz prozor. Bila je to zaista zastrašujuća gromada koja leti prema zemlji brzinom od pedeset i šest kilometara u sekundi. Čim je uletjela u zemljinu atmosferu gromada se raspala na dva nejednaka dijela. Veći komad je imao desetak kilometara u promjeru, a drugi manji komad je imao oko pet kilometara u promjeru.
-Vjerojatno niti jedno biće tamo dolje nema blage veze što ga očekuje u narednih nekoliko dana ili najviše nekoliko tjedana? –Eka je progovorila nakon punih pet minuta od kada joj se Ardijan obratio.
-A što ih to očekuje? –ubacio im se u razgovor Markus.
-Najmanji problem će biti strašna eksplozija i velika razaranja koja će asteroid prouzročiti pri svom padu o tlo. Puno veći problem će biti novo ledeno doba koje očekuje ovaj planet u budućnosti, a još veći problem od toga biti će stanje biosfere planeta odmah nakon pada asterioda. –odgovarala je Eka jedva čujno, kao da razmišlja sama sa sobom.
-Kako misliš stanje biosfere? Što će biti? –Markus je dalje nastavio ispitivati.
-Asteroid će prouzrokovati micanje tektonskih ploča, koji će izazvati velike potrese i dodatna razaranja. Proradit će vulkani i izbacivati milione tona vulkanskog pepela i raznih drugih plinova koji će se dizati visoko u atmosferu koji će zapriječiti put Sunčevom svijetlu i toplini da pada na površinu planeta, a to će donijeti veliko zahlađenje. Nedostatak sunčevog svijetla će polako ubijati biljke koje se njim služe u svom životnom procesu. A kada ne bude biljaka neće više biti hrane za živa bića koja se hrane tim biljkama, pa će i ta bića početi izumirati. To će povući za sobom nove smrti bića koja se hrane mesom i tako dalje. Jel sada bolje razumiješ što tamo dolje slijedi? A to je tek djelić onoga što će se odvijati tamo dolje!?
Markusu su samo što nije donja vilica dotakla pod od upravo opisanog scenarija koji će se za koji čas početi odvijati par stotina tisuća kilometara dalje na Zemlji. Tek je sada shvatio što je njegova želja za moći učinila. Isto tako shvatio je koliko je ta prividna moć koju je posjedovao bila krhka. Bog mu je sve preko noći oduzeo i sada ga tjera ta pati i pokušava preživjeti s nekolicinom preživjelih. A sada im je oduzeo i ono malo nade koja je tinjala u njima da bi mogli naći pogodan planet i mjesto na kojem bi ponovno podigli svoju palu civilizaciju.
Asteroid je pao na Zemlju. Veći komad je pao na područje današnjeg Meksika i tako je nastao današnji Meksički zaljev. Manji komad je pao malo dalje – u Atlantski ocean. Jedna od posljedica koje je izazvao pad tog asteroida bilo je i izumiranje najvećih životinja koje su ikada živjele na Zemlji – Dinosaura.
Asteroid je pao na Zemlju. Veći komad je pao na područje današnjeg Meksika i tako je nastao današnji Meksički zaljev. Manji komad je pao malo dalje – u Atlantski ocean. Jedna od posljedica koje je izazvao pad tog asteroida bilo je i izumiranje najvećih životinja koje su ikada živjele na Zemlji – Dinosaura.
* * * * * * * * * *
Poslije dvije stotine osamdeset šest godina Cvrk sav izvan sebe je ponovno uletio u istu prostoriju:
-Tome pogledaj ovo?
-Što je to? –Tom ga je pitao dok je ovaj još trčao prema njemu.
-Naš kraj!? – ovaj je izgovorio i srušio se na jednu sjedalicu pokraj Toma jer su ga noge izdale od straha.Prema njima se kretao asteroid veličine oko pet kilometara.
-Hoćeš reći da će ovo udariti u nas?
-Doslovno u nas, u ovaj objekt! Računao sam deset puta da se uvjerim u to!? I još nešto, što nećeš vjerovati? Taj asteroid je najverojatnije komadić našeg nekadašnjeg dragog planeta Phaetona!?
-Kako znaš?
-Izračunao sam mu putanju da vidim odakle je mogao doći. Putanja se podudara s danom phaetonova uništenja i to mu je najverojatnije polazna točka? Kao da se Bog pobrinuo da skroz uništi ovu civilizaciju koja se bila toliko izopačila. Dok smo se mi opuštali i mislili da je ono najgore po nas prošlo, ovaj komad je zaobišao sve ovo i onda ga je uhvatila sunčeva gravitacija i uputila ga na nas!?
-Što ćemo sada?
-Ne znam, vidjet ćemo što će reći ostali na sastanku kojeg ćeš im ti sada najaviti za sat vremena u sali ß302?
Nakon što je prošao buran sastanak i kada su ispucali sve ideje donijeli su konačnu ali i jedinu moguću odluku koju su mogli donijeti. Od svih njih u jedina dva broda koja imaju može se ukrcati nekakvih stotinu članova, sve više bi moglo ugroziti i ovaj jedini spas koji se pruža za one malobrojne koji budu izabrani?! Sada im je jedini spas na Zemlji. Pokušat će preživjeti za početak u brodovima dok se ne prilagode uvjetima koji tamo dolje trenutno vladaju. Od danas pa do udara imaju nekakvih mjesec dana da se pripreme i da odluče tko će ići?! Kada su rekli tko može biti neophodan na Zemlji i koga sve traže odmah je otpalo oko osam stotina ljudi i bili su suočeni da se pomire sa situacijom. Od njih malo više od dvjesta je sada trebalo odlučiti tko će ići. Bilo je teških odluka i napokon je odlučeno svih stotinu ˝spašenih˝. Među njima su bili Eka, Ardijan, Cvrk, dva stražara koja su došli s Phaetonom x, a Eona se nije htjela rastajati od muža pa je otpala sa popisa…
Nakon što je prošao buran sastanak i kada su ispucali sve ideje donijeli su konačnu ali i jedinu moguću odluku koju su mogli donijeti. Od svih njih u jedina dva broda koja imaju može se ukrcati nekakvih stotinu članova, sve više bi moglo ugroziti i ovaj jedini spas koji se pruža za one malobrojne koji budu izabrani?! Sada im je jedini spas na Zemlji. Pokušat će preživjeti za početak u brodovima dok se ne prilagode uvjetima koji tamo dolje trenutno vladaju. Od danas pa do udara imaju nekakvih mjesec dana da se pripreme i da odluče tko će ići?! Kada su rekli tko može biti neophodan na Zemlji i koga sve traže odmah je otpalo oko osam stotina ljudi i bili su suočeni da se pomire sa situacijom. Od njih malo više od dvjesta je sada trebalo odlučiti tko će ići. Bilo je teških odluka i napokon je odlučeno svih stotinu ˝spašenih˝. Među njima su bili Eka, Ardijan, Cvrk, dva stražara koja su došli s Phaetonom x, a Eona se nije htjela rastajati od muža pa je otpala sa popisa…
* * * * * * * * * *
Phaeton x i Mjesec 2 su upravo slijetali na jednu ravnicu na području nekadašnje Atlantide, kada je Eka javila da očitava malo više od dvije stotine čovekolikih bića.
-Hoćeš reći da je netko došao ovamo prije nas? –zapitao ju je Cvrk.
-Ne znam, možda? Vidjet ćemo kada izađemo?
-Ako su naši, zašto se nisu onda javili Mjesečevoj postaji? Vjerojatno bi se kao i mi sjetili da tamo ima netko od naših? Ili možda postoji nekakva civilizacija ovdje na Zemlji za koji mi nismo znali? –javio se iz pozadine Ardijan.
-Pa tko je onda mogao preživjeti onaj udar od prije dvije stoitne i osamdeset šest godina kada je pao asteriod, ako nisu inteligentna bića? Mislim da su to naši i da tko zna zbog čega nisu znali za Mjesečevu postaju?! –glasno je razmišljala Eka.
-Ovako ništa nećemo saznati, idemo vani i vidjet ćemo o čemu se radi? -Javio se Start, stražar s Phaetona koji je sada bio promaknut u šefa osiguranja.
-U redu. Za dvadeset minuta budite svi spremni za izlazak osim Golda i Krefa, oni će paziti na brod. Javi Mjesecu 2 da mi idemo u izviđanje, a oni neka osiguraju područje oko brodova i neka budu pripremni za prilagodbu terena našim budućim životnim uvijetima!? –Eka je izdala naredbe na brzinu i krenula se spremiti za izlazak.
Kada su došli na rub te ravnice, ravno ispred njih prostiralo se veliko gejzirsko područje. Sve je bilo ispunjeno vodenim parama i šumovima mjehurića koji izbijaju iz vode. Povremeno bi tu i tamo izbio pokoji mlaz vode koji bi dosegao visinu od dvadesetak metara. Uz sve to bilo je i nekakvog bilja koje je uspijelo preživjeti sve ovo vrijeme nakon udara. Ovo bilje je raslo samo oko gejzirskog pojasa i nigdje više. Ljudi su se rastrkali okolo prikupljajući razne podatke o vodi, atmosferi, bilju i tako dalje, dok su Eka, Ardijan i njhovo društvo išli u potragu za ovim čovjekolikim bićima.
Kada su došli na rub te ravnice, ravno ispred njih prostiralo se veliko gejzirsko područje. Sve je bilo ispunjeno vodenim parama i šumovima mjehurića koji izbijaju iz vode. Povremeno bi tu i tamo izbio pokoji mlaz vode koji bi dosegao visinu od dvadesetak metara. Uz sve to bilo je i nekakvog bilja koje je uspijelo preživjeti sve ovo vrijeme nakon udara. Ovo bilje je raslo samo oko gejzirskog pojasa i nigdje više. Ljudi su se rastrkali okolo prikupljajući razne podatke o vodi, atmosferi, bilju i tako dalje, dok su Eka, Ardijan i njhovo društvo išli u potragu za ovim čovjekolikim bićima.
-Skener pokazuje da su ovdje ispred nas na nekakvih pedesetak metara. –pokazivao je Start svoj skener na kojem se vidjelo mnoštvo crvenih točkica ispred njih.
–Da stanemo i da im se javimo?
-Ne. Da su to naši vjerojatno bi nam se već javili? To je nešto drugo i mislim da nisu pretjerano inteligentni?! –Eka je znala sada da to nisu nikakvi phaetonci jer je nedaleko od njih sjedila nekakva crna čovjekolika dlakava prikaza i nepomično buljila u njih.
-Tko su onda? –Start nije primjetio prikazu pa je postavio pitanje Eki.
-Pogledaj oko sebe malo? –odgovorila mu je.Start se okrenuo prvo na lijevu stranu i vidio skupinu od oko tridesetak primjeraka te vrste, pa na lijevu stranu i tu je stajalo oko tridesetak bića. Pogledao je ravno ispred sebe ali tamo se još ništa nije vidjelo. Ponovno je pogledao skener i vidio je da su sada okuženi skoro sa svih strana, osim s ove od koje su došli.
–Mislim da je vrijeme da se povučemo!?
-Da hoćemo, ali polako da ih ne uznemirimo? Ne bih voljela da ih moramo pobiti? Ljudi uzmičite metar po metar bez naglih pokreta.
U tom trenutku se pojavila jedna ogromna čovjekolika prilika ispred njih. Bila je to ona ista koja je maloprije sjedila. To je vjerojatno bio njihov vođa? Bio je visok skoro koliko i oni sami, ali puno širi i jači od njih. Zaurlao je i nasrnuo na njih.
Start je velikom brzinom dohvatio svoje oružje i na metar od njega i Eke upucao biće. Pao je uz veliki tresak tik do ekinih nogu. Osiguranje je odmah uperilo svoje oružje prema drugim pripadnicima te vrste koji su i dalje stajali oko njih. Bili su jako uznemireni jer im je ubijen vođa. Ardijan je odmah upozorio ljude koji su sakupljali podatke, na novonastalu situaciju i rekao im je da zajedno s osiguranjem priđu i pomognu im da se izvuku odavde.
-Ovih bića ima iz sekunde u sekundu sve više!? Trebamo hitno povlačenje jer ćemo u suprotnom morati početi pucati!? –Start je bio jako uzbuđen, prst na okidaču mu je jako drhtao. Mogao je zapucati svakog trena, a da ni sam ne bi bio svjestan što radi?
-U redu je. Evo ostalih pa čim budu tu s nama možemo krenuti prema brodu. –obavijestio je Ardijan Eku, Starta i ostale koji su bili okrenuti u suprotnom pravcu.
-Pokupite ovo biće i ponesimo ga s nama u brod. Želim da ga malo pobliže upoznamo s kim imamo posla? –naredila je Eka dvojici sakupljača koji su im se sada pridružili.Kada su ga ova dvojica htjela podignuti odmah su zastali i zatražili pojačanje. Biće je imalo oko dvjesta kilograma i za dvojicu je bilo preteško da bi ga nosili do broda koji je bio udaljen čitavih pet stotina metara.
Čitavim putem do brodova su ih pratila bića. Zastali su tek negdje oko pedesetak metara od osiguranja koje je osiguravalo prostor oko brodova. Oko brodova je bilo osigurano dvije stotine metara u promjeru. Svi su odahnuli kada su ušli u osigurani prostor. Dobili su pola sata odmora, a onda se moraju baciti na analizu donesenih podataka.
Čitavim putem do brodova su ih pratila bića. Zastali su tek negdje oko pedesetak metara od osiguranja koje je osiguravalo prostor oko brodova. Oko brodova je bilo osigurano dvije stotine metara u promjeru. Svi su odahnuli kada su ušli u osigurani prostor. Dobili su pola sata odmora, a onda se moraju baciti na analizu donesenih podataka.
-Recite ljudima da ovdje ostajemo i neka izgrade svu infrastrukturu koja je potrebna oko brodova. Pojačajte osiguranje jer imamo domaćine koji nas stalno drže na oku i vjerojatno im nismo dragi jer smo im danas ubili vođu. Ja idem u brod i bit ću u svom uredu ako što trebate.
–Eka je odmah sve organizirala i postavila se kao vođa. A ljudi su je i držali kao takvu jer najbolje poznaje stanje na Zemlji. Proučavala je ovaj planet dovoljno dugo da i ovi koji su radili u mjesečevoj postaji nisu ga mogli toliko dugo promatrati.
-Kako Vi kažete, kapetanice. –usvojio je naredbe Wake, zamjenik šefa osiguranja.
-Što misliš što je ostalo od mjesečeve postaje? –obratio se Ardijan Eki.
-Što misliš što je ostalo od mjesečeve postaje? –obratio se Ardijan Eki.
-Samo veliki krater. –kratko je odgovorila na pitanje.
-Jesi da napravimo našeg prvog Zemljanina? –vidjevši da Eka nije baš spremna razgovarati o prošlim katastrofama, Ardijan je odmah prebacio razgovor na jednako zanimljivu temu.Eka se lagano osmjehnila na to njegovo iznenadno pitanje.
–Misliš da je sada vrijeme za to?
-Zašto ne? Na Phaetonu to nismo mogli tek tako, a ovdje možemo kada poželimo!?
-Ja sam ZA. Želim to odmah, ovdje! –ostala je gledati kroz prozor kada ju je Ardijan nježno prihvatio oko struka i povukao je prema sebi.
-Brzo, imamo samo pola sata! Tada imamo sastanak da vidimo današnje rezultate?...
***********
-Da vidimo što smo danas saznali o ovom mjestu!? – započela je Eka sastanak.
–Tko želi imati prvu riječ?
Vidjevši da nitko drugi nema volje ili hrabrosti započeti, gospodin u crvenom kombinezonu ustade i javi se prvi za riječ:
-Kapetanice, ja ću prvi. Zovem se Lin i inženjer sam bio-genetike. Mene je dopalo da ispitam ono vaše biće koje ste donijeli sa sobom.
-Samo izvolite gospodine Lin!? – Eka mu predade riječ.
Lin je sada počeo objašnjavati kakvo je to biće, od čega je građeno, koliko otprilike živi, čime se hrani… i razne druge tajne koje je do sada obavijalo to biće. Svi su ga s velikim zanimanjem pratili nekakvih dvadesetak minuta. Čim je završio obasuli su ga nizom pitanja.
-Gospodine Lin, hoćete reći da je to biće jako slično nama, osim što se nije uspjelo umno razviti? –prva ga je upitala Eka.
-Da! Upravo to želim reći. Fizički nam je jako slično i izvana i iznutra. Jedina je razlika što oni imaju jako malen i zakržljao mozak.
-A kako su uspijeli preživjeti udar? –uskočio je netko iz pozadine.
-To je dobro pitanje!? Po mom mišljenju, preživjeli su zahvaljujući tom malom mozgu.Naime, iako zakržljao taj mozak taman dovoljno funkcionira da se uspije prilagoditi novo-nastaloj situaciji. Dok se većina ovdašnjih drugih bića vjerojatno motala ovuda i povremeno bi napustila ovo područje, ova bića su stalno ostajala blizu ovog izvora topline, pitke vode, ali i bilja pa i nekih drugih bića koja su im služila za prehranu. Druga bića su nastradala od surovih uvjeta kojima su se izlagala van ovog područja...
Pošto je gospodin Lin završio sa svojim izlaganjem i odgovorima na razno-razna pitanja, riječ je preuzeo mladić koji mjerio temperaturu i uzimao uzorke zraka, tla i vode. Iza njega je došla…
Nakon što su se svi izredali sa svojim izlaganjima, Eka je predložila neke nove zakone koji bi trebali biti u novoj zajednici. Ljudi su vrlo brzo shvatili da među tim zakonima nije bilo jednog i to vrlo važnog - Zakona o podizanju djece.
-Oprostite, nešto mi nije jasno? –javila se jedna žena srednjih godina iz drugog reda od Eke.
–A što je sa zakonom koji govori o podizanju djece?
-Eka je odmah imala spreman odgovor:
-Znala sam da će te to vrlo brzo primjetiti, jer je to bio jedan od najvažnijih zakona na Phaetonu. Mi se sada nalazimo na novom planetu i tu živi samo nas stotinu i osamnaest. Planet nije prenapučen, izvor prirodnih resursa je za nas u ovom trenutku neograničen, pa prema tome taj zakon ovdje više ne bi trebao vrijediti!?
* * * * * * * * * * *
Dok su prvi Zemljani raspravljali o uzorcima koji su sakupljeni na novom planetu i novim zakonima među njima, dva miliona svjetlosnih godina dalje, u Andromedinoj galaksiji, njihovi sunarodnjaci su se spremali na povratak kući. Nemaju pojma što ih očekuje kada dođu doma?!
-Kiro, reci ljudima da krećemo za petnaest minuta i da svi budu na svojim mjestima kada krenemo! –obratio se Mic, kapetan broda Andromeda, svom prvom časniku.
Bio je jedan od najviših ljudi na ovom svemirskom brodu, imao je dva metra i osamdeset šest centimetara. Crni kombinezon ga je pomlađivao bar za nekakvih stotinu godina, dakle izgledao je kao da ima četiri stotine i pedeset godina.
-U redu, kapetane. –prvi časnik u zelenom kombinezonu ga je odmah poslušao. Pred časnikom je bila fantastična svemirska karijera. Imao je tek tri stotine godina, a već je bio prvi časnik među-galaktičkog broda. Imao je ženu, Danku, s kojom je bio u braku jedva desetak godina i jedno dijete – Marinku. Danka je bila časnica na istom brodu. Radila je oko uređaja za održavanje života na brodu.
Dok je Mic pregledavao podatke za povratak doma prije samog polaska, Kiro se vratio i podnio mu raport da je obavio sve što je trebalo.
Dok je Mic pregledavao podatke za povratak doma prije samog polaska, Kiro se vratio i podnio mu raport da je obavio sve što je trebalo.
-Znači da možemo krenuti!? –Mic je jedva čekao povratak kući, pa je poslijednjih dana bio sav ushićen. Jedva da je disao od nestrpljenja, pa je sve prebacivao na svog prvog časnika.
-Možemo, kapetane! –uzvrati ovaj.
-Onda reci ljudima da unesu ove kordinate i neka krenu već jednom. Moja unuka me čeka već mjesec dana.
-Što? Dobili ste umuku, a niste se pohvalili?
-Pa vjerojatno sada jesam, ali ništa nisam htio govoriti dok ne stignemo doma?
-Ali ipak niste na kraju izdržali!? Ha – ha – ha…
* * * * * * * * * *
Eka je ponovno sakupila ljude na sastanak:
-Danas sam Vas pozvala na ovaj sastanak da Vas nešto pitam? Naime, već mi je mnogo Vas pristupilo i pitalo me za jedan veliki problem koji ovdje imamo!? Budući da smo preživjeli Phaeton, Mars, Mjesec, pa smo sada i ovdje na Zemlji već pedesetak godina od kada smo stigli, valjda ćemo riješiti i ovaj posljednji veliki problem u nizu? –tu je Eka malo zastala da ljudi osjete težinu riječi koje će im upravo iznijeti.
–Dragi prijatelji dvadeset naših parova, uključujući tu mene i mog muža, ne može dobiti djecu već od dvadeset do pedeset godina??? Do sada nitko nije puno obraćao pažnju na to jer smo gradili ovo naselje gdje danas živimo. Puno nas je mislilo da jednostavno ne može imati djecu, pa se nismo htjeli mješati u Božji plan!? Sve je izašlo na vidjelo od prilike prije nekakvih pet godina, kada su mi počeli stizati parovi i iznositi svoje probleme, među kojima je i ovaj. U početku sam mislila da nas nekoliko parova jednostavno ne može imati djecu iz nekog Božjeg razloga. S vremenom su mi dolazili i ostali parovi, pa sam počela voditi istragu o tome. Ovdje ne postoji niti jedno dijete koje je rođeno na Zemlji!?! Tada sam počela posjećivati naše bio – genetičare i naredila im da ovaj veliki problem na bilo koji način riješe!? Nakon tri godine iscrpnih istraživanja zovnili su me da mi pokažu svoje rezultate? Nitko od nas ne može imati djecu ovdje na Zemlji!?!?! Razlog tome je veći atmosferski pritisak, hrana koju smo počeli unositi, malo drugačiji zrak koji udišemo, šokovi koje smo preživjeli od katastrofe na Phaetonu pa na dalje još velika hrpetina faktora koju su mi nabrajali čitavih sat vremena dok sam bila tamo kod njih!?
-Znači sve ovo što radimo za našu rasu je uzalud? – javila se jedna mlađa žena u narančastom kombinezonu, koja je stajala kraj ulaza.
-Ne baš!? Naime, dali su nam jedino moguće riješenje? – Eka je sada ponovno stala da ponovno dade svojim riječima težinu.
–Ova bića koja nas svakodnevno prate i u čijem okruženju živimo su naš jedini spas!? Čim je to izrekla nastao je veliki žamor, svi su nešto mrmljali, govorili.
-Znam da Vas je ovo uznemirilo! I mene je kada su mi to predložili, ali to nam je jedini spas!? Ova bića… -netko ju je prekinuo u govoru:
-Oprostite upraviteljice što ovako bez najave upadam u Vašu riječ, ali kako da se križamo s njima i na što će sve to ličiti?
-Da, to sam i ja pitanje odmah postavila? Ovdje se radi o bićima koji su nama jako slična. Naši genetičari bi pokušai izolirati sve negativno iz ovih bića i pokušali bi im ubaciti naša svojstva!? S tim hoću reći da bi njihove jajne stanice oplodili našim genetskim materijalom, a pri tom bi pokušali izbaciti njihovu prirodnu divlju i mračnu stranu, a ubaciti im našu inteligenciju i racionalno prosuđivanje!? Kao rezultat tog svega bi ispala nekakva miješana rasa, tj. prvi inteligentni Zemljani!?
-A što ako se sve to otme kontroli i pođe po zlu? – opet se netko javio iz mnoštva.
-U tom slučaju ćemo sav eksperiment prekinuti i početi tražiti nova riješenja, koja se i dalje bez prestanka provode. Znači, u slučaju da genetičari pronađu bolje riješenje ovo odmah prekidamo i počinjemo s tim novim.
Sastanak je iza toga još malo potrajao na što su svi nevoljko pristali, jer im ne preostaje niti jedna druga mogućnost.
Sastanak je iza toga još malo potrajao na što su svi nevoljko pristali, jer im ne preostaje niti jedna druga mogućnost.
* * * * * * * * * * * *
Treći dio
Poslije pet stotina godina
-To je jedina zapovijed koju nikada nisam htio čuti od Vas.
-Niti ja. –na starcu je bio blagi osmjeh, ali i zabrinutost što se desilo s njegovom obitelji i neviđenom unukom koja je sada trebala biti već srednjovječna gospođa.
–Kiro reci mi što se to desilo s našom planetom?
-Nemam pojma, kapetane? Naši znanstvenici su rekli da je došlo do nekakve velike eksplozije?! Vjerojatno se provukao nekakav asteroid i udario u planet, jer ne postoji nikakvo drugo racionalno objašnjenje?
-Ne, nije to asteriod? To je došlo ljudskom pogreškom, jer nisu smjeli dirati nešto što se ne smije dirati?! –starac je znao što govori, jer je prije samog putovanja bilo govora o nekakvom velikom projektu, ali se nije mogao sjetiti o kakvom?
-Istraga će već pokazati što se desilo, jer i na Marsu više nema preživjelih? Ostale su samo piramide i još neke građevine.
-Pogledajte sve nekadašnje vanjske postaje jel´ netko preživio sve to? Imate na Phobosu, Deimosu, Mjesecu i tako dalje, a ako tu ne pronađete pročešljate cijeli Sunčev sustav za tragovima života. Netko je morao preživjeti sve to? Da, hoćemo. Čim se vrate naši ljudi s terena.
-Prvo pogledajte na Zzz… -u tom trenutku ga je nešto kao presjeklo, sav se ukočio i počeo presavijati. Kao što je brzo došlo brzo ga je i popustilo. Došao je njegov čas i starac je napustio ovu dimenziju. Kiro je ostao zatečen brzinom umiranja starca da nije ništa uspio ni napraviti. Samo je tiho zaplakao nad prijateljem prije svega ( i kapetanom).
-Zbogom prijatelju! – prozborio je jecajući. Zaklopio mu oči, pa je pošao prema vratima javiti ostalima. Kada je došao pred vrata, obrisao je suze i pokušao se malo smiriti prije nego javi ostalima. Ispred vrata je bilo desetak ljudi koji nisu bili u tom trenutku na smjeni i čekali su. Tada se otvoriše vrata i Kiro izađe van. Malo je stajao i gledao sva ta tužna lica pa prozbori:
-Naš prijatelj i kapetan je izdahnuo.Svi su samo spustili glave i tiho u molitvi i svom sjećanju ispratili svog kapetana u vječni život.
-U tri sata će biti poslijednji ispraćaj kapetana. Recite svima koji nisu u tom trenutku na dužnosti neka ga dođu ispratiti u dvoranu za teret. Moram Vam reći da sam ovom tužnom prigodom dobio čin kapetana, ali bi Vas sve zamolio, koji to ne želite, da mi kažete i da biramo novog!?
– spuštene glave i krupnim suzama Kiro je napustio prostoriju.
* * * * * * * * * * *
Među, sada, već starim Phaetoncima je bilo jako puno ˝novih Zemljana˝. To su bila nešto manje dlakava čovjekolika stvorenja, koja su sada znala pričati ali ne dobro i razmišljati. Bili su polu – divljaci. Eka, Ardijan i ostali sada su već bili ljudi u godinama i pokušavali su svoje potomke uputiti u civilizacijski život, ali im to nikako nije polazilo za rukom. Prvih Zemljana je nakon pet stotina godina bilo više od tisuću, ali su živjeli puno manje od njihovih ˝roditelja˝ - svega oko pedesetak godina. Kako je Glicerinka bila pri kraju tako su i Phaetonci sve brže starili i umirali. Za nekakvih stotinjak godina umrijet će i posljednji Phaetonac.
* * * * * * * * * * *
-Kapetane, pronašli smo nekoliko stotina ljudi na Marsu u prostorijama ispod piramida i ispod ˝lica˝. –obartio se Kiri njegov prvi časnik, Prev.
-Ozbiljno?!! Jeste li bili u kontaktu s njima? –na licu kapetana se sada vidio tračak nade.
-Samo smo kratko bili u kontaktu.
-Pripremi posadu krećemo odmah tamo.
Za otprilike sat vremena bili su na ulazu u najveću piramidu. Vrata su se sama otvorila i grupa od petero ljudi uđe u nju.
Za otprilike sat vremena bili su na ulazu u najveću piramidu. Vrata su se sama otvorila i grupa od petero ljudi uđe u nju.
-Pozdrav braćo! Odakle Vi? – zapita ih starija žena, ne skrivajući svoje čuđenje što vidi da ima još živih nakon toliko godina.
-Pozdrav draga sestro. Mi smo međugalaktički putnici. Ako se sjećate prvog međugalaktičkog putovanja na Andromedu – to smo mi. – odgovori joj Kiro.
-Nevjerojatno! Zašto ste se vratili nazad?
-Pretražili smo nekoliko planetarnih sustava i uzeli podatke s tih planeta, kada je tadašnji kapetan, Mic rekao da krećemo nazad. Svi smo bili zaprepašteni takvom naglom odlukom, ali i radosni jer se nikome nije dalo umrijeti tamo negdje. Svi smo se složili, a kada sam ga pitao u povjerenju zašto se odlučio za povratak, rekao mi je da je star i da bi volio doživjeti da prije smrti vidi svoju unuku. Nažalost, kada je vidio što se desilo ovdje nije više mogao izdržati i počeo je naglo kopnjeti. Umrao je prije dva dana.
-Rekao si da se zvao Mic?
-Da!
-Tada sam ja ta njegova unuka koju je htio vidjeti!? – iznenadi ga starica sa suznim očima.
-Vi?? K… Kako? Pa on nam je rekao da ste bili na Phaetonu?
-Da trebali smo. Ali moji su imali ovdje, na Marsu, nekakvu godišnjicu i došli su tu. Tada se to počelo događati na Phaetonu i igrom slučaja sam se tako rodila na Marsu.
-Nevjerojatno! –odjednom se Kiro kao strese pa se predstavi:
-Oprostite, zovem se Kiro, kapetan Andromede, prvog međugalaktičkog broda.
-Ah, da!? Ja sam Phae, prema planetu kojeg nikada nisam vidjela. Izvolite za mnom. Sigurno se želite malo odmoriti i pojesti nešto? –Phae se okrenula i pošla prema jednim ljubičastim vratima koja su stajala u zemlji.
-Da, hvala Vam. Koliko Vas je preživjelo na Marsu?
-U ovoj piramidi nas ima dvije stotine i to je druga najveća skupina na Marsu za koju znamo!? U ostalim piramidama su skupine od pedesetak ljudi, a u ˝licu˝ ih ima pet stotina.
-Znači sve skupa negdje oko tisuću na cijelom planetu!? Da li postoji kakva hijerarhija?
-Da. Glavna skupina i upravitelji na planetu se nalaze u ˝licu˝. Glavni upravitelj se zove Ante i veoma je sposoban, pobožan i pošten čovjek. Bio je glavni svećenik na Marsu prije katastrofe. Evo možete se ovdje smjestiti. –pokaže im manju poluosvijetljenu prostoriju.
–Pozvat ću Vam dvije mlade cure da Vas posluže. –okrenula se na trenutak, kimnula glavom nekom čovjeku s desne strane pa se vrati unutra.
-Vrlo dobro ste se organizirali. Možete nam sada malo pobliže objasniti što se to dogodilo s Phaetonom? –napokon se dosjetio uskočiti u njihov dijalog netko treći. Bio je to Kirin prvi časnik.
-A Vi još ne znate što se desilo?? –iznenadila se Phae.
-Ne baš? Naši su tu nešto istraživali, ali nema nekih posebnih tragova. Za sada koliko predpostavljamo došlo je do nekakve strašne eksplozije, jer sva masa koja sada kruži ovim asteroidnim pojasom ne odgovara masi ondašnjeg Phaetona, a uz to pronašli smo tragove visoke temperature i tako dalje.
-Da, na dobrom ste putu da otkrijete što se zaista dogodilo. Samo neke stvari bi Vam zauvjek ostale tajna? Kao na primjer što je do toga dovelo? Što je moglo prouzročiti takvu eksploziju i slično?
-Da. Zato bi htjeli da nam Vi to objasnite?
-Gospođo Phae, da Vam odmah poslužimo ili to želite sami? – obratila joj se jedna prelijepa mlada djevojka sa ulaza.
-Ma samo Vi cure to ostavite tu, pa ćemo mi to sami raspodjeliti.Dok su djevojke to ostavljale Prev nije mogao skinuti pogled s jedne od njih. Mislio je kao da vidi dva anđela. Dok su odlazile naglas je razmišljao:
-Nisam znao da su Vam došli i anđeli pomagati u ovako teškim vremenima?!Phae se na to samo nasmiješila pa je počela objašnjavati kako je došlo to kataklizme na Phaetonu.
* * * * * * * * * * * *
Pošto su ponovno uspijeli stati na noge Phaetonci, danas Marsovci, izgradili su čitave podzemne gradove. Pokušavali su atmosferu nekako popraviti, ali to im je jako teško polazilo za rukom. Kao i na Zemlji i ovdje se jako smanjio životni vijek Phaetonaca, jer nisu imali Glicerinka za usporavanje životnog ciklusa. Prosječni životni vijek je trajao otprilike stotinu i dvadeset godina. Nakon tisuću godina jednom je žutokosom, visokom mladiću (Ikar) došla interesantna jedna zamisao. «A što bi bilo kada bi mi, Marsovci, uspjeli kolonizirati Zemlju?» Radio je kao bio-genetičar u jednom marsovskom astro-fizičkom laboratoriju. Imao je trideset i dvije ( gledano Zemaljskim mjerilima) godine. S tom zamisli je otišao u znanstveno vijeće Marsa, koje se nalazilo u blizini ˝lica˝ ispod marsove površine.
-...Kada bi to uspijeli napraviti, mislim da bi nam se poboljšali životni uvijeti!? – Ikar je upravo završio iznošenje svojih zamisli pred vijećem.
-Da, zvuči jako interesantno!? – javio se jedan od desetorice iz vijeća. Mislite li da imamo dovoljno sredstava da to učinimo?
-Pa, mislim da ako ih i nemamo trebali bi ih naći!? Upravo kolonizacija Marsa nas je spasila od potpunog uništenja naše vrste. Vjerojatno je i Vama poznato što se desilo na nekadašnjem Phaetonu prije malo više od tisuću godina? Sada imamo jedan veliki ograničavajući problem ovdje na Marsu!?
-Mislite na smrtonosnu količinu ultraljubičastog zračenja koje sada hara površnom našeg planeta i zbog kojeg već tisuću godina nitko nije izlazio vani?
-Upravo na to mislim. Kao što i sami znate, naša civilizacija se širi…
-Da, znam što želite reći. Javit ću Vam se najviše za sedam dana kada budem znao da li smo dobili taj projekt? –naglo ga prekinu vjećnik, jer je i sam znao da civilizacija neće moći izdržati još oko pola milijuna novih stanovnika.
-Veliki pozdrav, pri aparatu je vjećnik Nil. –vjećnik je zvao nakon samo tri dana.
-Veliki pozdrav, pri aparatu je vjećnik Nil. –vjećnik je zvao nakon samo tri dana.
-Ah da, moram priznati da ste me ugodno iznenadili. Ta prošla su samo tri dana? –Ikar je bio iznenađen ovako brzim pozivom.
-Imam pozitivnu, veliku vijest za Vas, mladi gospodine!?
-Nemogu vjerovati?
-Vjerujte, vjerujte. Upravo su odobrili sve što je moguće za Vaš projekt!
-Nemam riječi. A kada onda možemo početi?
-Odmah sada, ako želite!?
-Vi to ozbiljno?
-Mladiću, zar Vam ja izgledam kao netko kome je do zezancije? Vi vodite projekt, ali ja sam glavni za sve. Tako sve što budete radili ili Vam nešto bude trebalo, treba ići isključivo preko mene. Mislim da sam bio najjasniji što mogu?
-Da, jasno mi je i jako sam Vam zahvalan na svemu ovome što ste učinili.
-Budite sigurni da ne činim ovo radi Vas, nego za ovu civilizaciju.
-Da, svakako. –Ikar je pomislio kako može biti tako glup da bi netko samo radi njegovog hira pošao kolonizirati tamo nekakav planet.
-Onda sutra ujutro u osam sati (Mars ima rotaciju sličnu Zemljinoj, pa se dnevni satni ritam može smatrati istovjetnim) se vidimo u mom uredu? – vijećnik je želio potvrdu.
-Super! Vidimo se u osam. – Ikar je bio izvan sebe od sreće.
* * * * * * * * * *
Prvi marsovski svemirski, kolonizacijski brod bio je u orbiti ˝plavog planeta˝. Kružio je već punih petnaestak sati i prikupljao podatke sa zemljine površine i atmosfere.
-Gosp. Nil i gosp. Ikar, mislim da smo pronašli jednu zanimljivu lokaciju sa spuštanje?
-Vrlo dobro, mladiću. Stižemo za koji tren.
–Nil je bio nezadovoljan naglim prekidom razgovora između njega i Ikara, pa mu se obratio:
-Zamolio bih tebe sada nešto?
-Slušam?
-Nakon što ovo sada pogledamo i odlučimo što dalje, okupi ih sve u sobu za izlazak da im nešto kažem.
-U redu, šefe. Idemo li sad? –dignuo se i prvi krenuo prema vratima.
-Da vidimo što ste otkrili? – upitao ih je čim su ušli u ˝sobu prosvijetljenja˝ (tako su zvali od milja sobu za analizu podataka).
-Evo ovo područje ovdje, gospodine. – Kmar, mladić od maloprije, mu je pokazivao na područje gdje su se spustili Eka i njena posada prije više od tisuću godina.
-A podatci o uvjetima koji dolje vladaju?
-Malo je toplije nego kod nas, zrak je u redu, pritisak je malo veći ali neće škoditi – ukratko, možemo dolje kad god Vi naredite?Ikar se nakratko okrenu prema Nilu, ovaj mu je odmah kimunuo glavom dao znak odobrenja. Ikar se obrati svom podređenom:
-Možemo krenuti odmah.
Prije samog slijetanja, brod je još prikupljao detaljnije podatke o točnom mjestu kad su naišli na nešto što ih je sve na kratko ostavilo u šoku.
Prije samog slijetanja, brod je još prikupljao detaljnije podatke o točnom mjestu kad su naišli na nešto što ih je sve na kratko ostavilo u šoku.
-Gospodine! – obratio se Kmar Ikaru.
– Mislim da je na mjestu našeg slijetanja nekakav svemirski brod!?
-Molim? –Ikaru se učinilo kao da nije dobro čuo.
-Ne znam što bi ovo drugo moglo biti osim nekakav drugi svemirski brod??
-Nevjerojatno?! Što je ovo sad? – Ikaru samo što oči nisu iskočile od velikog čuđenja.
-Pokušajte ih nekako dobiti i istovremeno ga skenirajte. – začuo se ozada Nilov glas.
-Odmah. -Kmar se bacio na izvršenje zapovijedi.Ikar je u međuvremenu prišao Nilu:
-Što ti misliš o ovome?
-Iskreno, nemam nikakvog pojma što bi to moglo biti? Mislim da bi najbolje bilo, ako ne bude nikakvog odgovora, da izbliza to vidimo?
-Što ako su neprijateljski raspoloženi?
-Mislim da nisu? Da jesu, vjerojatno bi do sada nešto već učinili?
-Ne znam? Možda misle da ih nismo vidjeli?
* * * * * * * * * * *
-Što je sada to? –Gledala je u ekran Tes, jedina preostala od svih Phaetonaca koji su se doselili na Zemlju. S njom su bila i njena dva polubrata, Flo i Dre. Njih dvojica su novonastali Zemljani i nisu niti približno shvaćali što to ona radi i govori njima.
-Koje? – začuđeno je upita Flo.
-Mislim da imamo nekakve vanzemaljske posjetitelje braćo?! – sva je bila uzbuđena i lagano prestrašena, jer nije znala tko ih to gleda.
-Gdje su? Gdje ih vidiš? – javio se Dre. Htio je odmah u borbu, ali nije vidio nikakvu opasnost.
-Ovo ovdje što vidite, ovo je znak da je netko ili nešto nad nama. –pokazivala im je marsovski svemirski brod na ekranu, iako je znala da im je to uzaludno objašnjavati.
-Tes? –upitao ju je Flo.
-Da?
-Da li možemo s njima pričati?
-Ne znam da li je to pametno? – iznenadilo ju je ovo iznenadno pitanje brata koji nije baš najčistiji ili se možda rasbistrava.
-Pa ako su nas vidjeli, onda nam dođe na isto?!
-Probajmo onda? – bila je potpuno preneražena njegovim razmišljanjem. Pomislila je u sebi: «Možda i nije bio uzaludan sav onaj trud mojih roditelja da naprave nešto od ovih tu?!»
U tom trenutku je počelo blinkati i krčati nešto s njene lijeve strane – bio je to uređaj za komunikaciju.
«Što je sad ovo?» bila je ponovno iznenađena.
«Pa oni nas zovu? Dal´ da se javim? Ma idem, pa što bude?»
***********
-Gospodine, imamo odgovor!? – uzbuđeno se obratio Kmar Nilu.
-Da čujemo? Svi su sada stajali izvan sebe da čuju što im imaju reći prvi vanmarsovci.
-Ovdje Tes, voditeljica ovog broda, ovog mjesta i njegovih stanovnika. Možete li se identificirati, molim Vas?
-Ovdje Ikar, zamjenik vođe ovog znanstveno – istraživačkog marsovskog broda, Mars. Došli smo u miru, misleći da je Zemlja nenastanjena, da obavimo neka mjerenja i da je eventualno pripremimo za kolonizaciju. Oprostite što smo upali ovako nenajavljeno. Da li se možemo susresti i popričati malo? – Ikaru je ovo bilo jako zanimljivo, jer su pričali istim jezikom, samo malo drugačijim naglaskom. Uz to nigdje na planetu nema drugih znakova civilizacije nego upravo tu, gdje su i oni izabrali za slijetanje. Odmah je pomislio da je netko od njihovih davnih predaka preživio onu katastrofu na Phaetonu i Marsu i tada se doselio ovdje na Zemlju. Jedino je to objašnjavalo ovu podudarnost da govore istim jezikom, iako su udaljeni miliunima kilometara od svog planeta.
-Ako zaista dolazite u miru, bilo bi mi drago da Vas ugostimo!? – Tes je bila oduševljena što će napokon susresti sebi ravnu inteligenciju ili čak višu od njene.
-Kod Vas smo za koju minutu.
Za pet minuta, veliki maslinasto – zelenkasti brod ugasio je svoje zujajuće motore ( zvuk koji su motori proizvodili bio je nalik osinjem zujanju) i bešumno su se otvorila vrata. Prvi je izašao Ikar, za njim Nil pa onda još nekoliko ljudi kao osiguranje.
Za pet minuta, veliki maslinasto – zelenkasti brod ugasio je svoje zujajuće motore ( zvuk koji su motori proizvodili bio je nalik osinjem zujanju) i bešumno su se otvorila vrata. Prvi je izašao Ikar, za njim Nil pa onda još nekoliko ljudi kao osiguranje.
-Dobro došli, prijatelji. – Odmah im je prišla Tes, pružajući im ruku u znak dobrodošlice.
–Ja sam Tes, osoba s kojom ste se maloprije čuli.
-Hvala na gostoprimstvu, ja sam Ikar, sa mnom ste maloprije razgovarali. – Ikaru nešto nije bilo jasno, pa je razmišljao dok je trajalo prvo upoznavanje i pozdravljanje:
«Pa ona izgleda potpuno isto kao i mi?? Moram je prvom prilikom pitati dali ima ikakve veze s Phaetonom?»Nakon početnog upoznavanja, Tes ih je zamolila da pođu s njom prema njenom brodu.
-Oprostite što ću Vas ovo odmah pitati, ali nešto mi nije jasno? – Ikar nije imao više strpljenja, pa je odmah išao pitati.
–Govorimo potpuno istim jezikom, izgledamo potpuno isto, koliko vidim i Vaš brod se bitno ne razlikuje od našeg, malo je starija tehnologija i sad da dalje ne nabrajam. Dali Vi imate ikakve veze s… -U tom trenutku kao da ga je nešto udarilo po glavi, zaustavio se kao ukopan i piljio u jednom pravcu. Svi ostali su stali s njim i čudili se
«Što mu je sad?» Nil mu je odmah prišao bliže:
-Ikar, jesi li dobro? –Ikar je samo šutio i sporim pokretom ruke pokazao u jednom smjeru te slabašnim glasom prozborio:
-Pogledajte što tu piše? Svi su odmah pogledali u pravcu koji je pokazivao. Nil nije mogao vjerovati svojim očima:
«PHAETON X»?!? Ispred njih je stajao brod prema kojem su krenuli, a na njegovom lijevom boku velikim, sada već lagano izblijedjelim crvenim slovima pisalo je njegovo ime.Tes koja još nije imala pojma o čemu se tu radi zapitala je:
- Da li je sve u redu? Jeli mogu kako pomoći?-Ikar se tada napokon lagano pribrao:
-Mislim da ste mi upravo odgovorili na pitanje koje sam Vam maloprije htio postaviti!?
-Oprostite, ne pratim Vas? – Tes je izgledala potpuno zbunjena.
«Što me je on to htio pitati?»
-Vidite gospođice. –uskočio je sada Nil.
–Ovo što piše na Vašem brodu ( pokazao je na ime broda) je odgovor na naše pitanje čim smo ugledali ovdje brod. Prije nešto više od tisuću godina desila se kataklizma na jednom dalekom planetu. Taj planet je stajao između Marsa i Jupitera. Zvao se…
-Phaeton! –prekinula ga je Tes.
– Da, znam sve o tome. Hoćete reći da smo mi potekli iz istog korjena?
-Upravo tako! Zato i izgledamo isto, govorimo isto, imamo istu tehnologiju, a sada vidim i da nam je pismo potpuno isto.
-Ali…kako… je to moguće? – promucala je sva zbunjena.
–Moji roditelji su mi rekli da je sve uništeno tamo i da vjerojatno nitko nije preživio!?
-I bili su u pravu. Ali zaboravili su da je nekoliko znanstveno-istraživačkih brodova krenulo na put prema Alpha centauri i Andromedi, koji su se kasnije vratili. A uz to preživjela je i šačica ljudi i na Marsu.
-Da mi majka bar nije umrla prije petnaet dana? Ovo što ste Vi sada rekli bi joj vratilo vjeru u Boga koju je izgubila otkako je došla ovdje na Zemlju. Ona je rođena na Phaetonu i živjela je tamo nekakvih dvije – tri stotine godina!?
-Baš šteta što je nismo upoznali? Vjerojatno je bila ˝velika˝ žena? –Ikar je bio sada razočaran što nisu krenuli na put dvadesetak dana ranije.
-Da bili su i ona i tata ˝veliki˝. Što je najluđe u cijeloj toj priči, moj tata je indirektni krivac za to što se dogodilo s Phaetonom!?Svi iznenađeni ovom izjavom ostali su je u čudu gledati. Tes je nastavila dalje s pričom:
-Moj tata je bio znanstvenik i radio je na projektu koji se zvao Eter°°…
Dok je to pričala svi su upijali svaku njezinu riječ i samo su nadopunjavali novim podatcima već im poznatu povijest.
-Nevjerojatno? Ti si njegova kćer? – upitao je Nil šokiran ovim informacijama.
-Jesam.
-A što se desilo s drugima? Gdje su ostali i kakva su ovo bića svuda oko nas? –zanimalo je Ikara.
-Ova bića su moja braća i sestre. Njih su stvorili naši bio-genetičari. Nitko od pedesetak parova koliko ih je stiglo na Zemlju nije mogao imati djecu, uključujući i moje roditelje. Nakon toga došlo je do ideje da se phaetonska civilizacija i znanje moraju prenjeti dalje, da to ne smije izumrijeti. Kako su svuda oko nas živjela slična bića od njih smo uzeli genetski materijal i pomiješali ga s našim. Kao odgovor na Vaše pitanje, rezultat toga svega su ova ˝bića˝ koja nas sada okružuju.
-Ali uspijeli su napraviti tebe?!
-Da i to je moja majka platila životom. Umirala je polagano od kada sam se rodila i bila je u potpunosti paralizirana.
-Da li smijemo znati kako? – bio je uporan Ikar.
-Radije ne bih o tome pričala!?
-Oprosti, znam da ti je teško. Ova bića, da li su ona jednako inteligentna i sposobna kao i mi?
-Nažalost. ne! Izgleda da je genetski materijal ˝starosjedilaca˝ jači i žilaviji od našega? Iako su naši znanstvenici izolirali sve te ˝negativne˝ osobine iz njihovog genetskog materijala a ubacili naše ˝pozitivne˝ osobine, njihov materijal se nekako samo-obnovio i potisnuo naše˝pozitvne˝ osobine. Danas oni razmišljaju kao dijete od deset godina. Znaju razgovarati, slikati i ne baš dobro pisati.
-Zanimljivo! Mi smo došli kolonizirati Zemlju, a Vi ste to već pokušali i niste uspjeli. Da li smijem nešto pitati?
-Samo pitajte, gospodine Nil.
-Budući da Vi niste uspjeli potaknuti razvoj naše vrste na Zemlji, osim tebe, da li tada preporučuješ nama da to pokušamo ili nema nikakve šanse?
-Kažem Vam, naši znansvenici su to pokušavali tisuću godina na razne načine i nisu uspijeli!? A vjerujem da znate kakva su čuda radili na Phaetonu?
-Da! Onda ćemo morati javiti na Mars da od ovog programa nema ništa, jedino da možemo pokušati stvoriti nekakvu civilizaciju od ovih tu!?
-To bi bilo sasvim u redu s obzirom da se ništa više ne može napraviti.
–Tes je potajno navijala za ovu opciju, jer bi u tom slučaju njena rasa preuzela brigu za njenu polu-braću i nastavilo bi se gdje su stali njeni roditelji.
-Obradi sve podatke i iznesi sve zamisli u vezi ovog nenadanog preokreta, jer kada se vratimo u brod morat ćemo se javiti upraviteljima!? – obratio se Nil Ikaru.Ikar se zdušno bacio na ovaj projekt, jer mu je sada samo ovo preostalo ako se ne misli vraćati na Mars. Nikada mu se nije sviđao taj planet. Vjerojatno zbog toga što je Phaeton bio dosta sličan Zemlji.Ostali su kod Tes u gostima dobrih šesnaest sati i raspravljali o mnogo toga, uključujući i razmjenu podataka s jedne i s druge strane. Nila je zanimalo sve u vezi ovog novog programa koji bi trebali pokrenuti, a Tes je zanimalo sve o Marsu i razvoju njene, nikad viđene, civilizacije.
***********
-Nil, stiglo je odobrenje! – Ikar je utrčao u jednu omanju, poluosvjetljenu sobu, koja je opijala mirisom tamjana.
-Odlično! Mogu li sada vidjeti tvoj plan ovoga novog projekta?
-Naravno da možeš. Uvijek ga nosim uz sebe. U slučaju da se nečeg sjetim odmah zapisujem da ne bih zaboravio?!
-To je vrlo pohvalno. Vidim da ti je zaista stalo učiniti nešto po čemu će te pamtiti tvoja civilizacija!? – Nil je bio impresioniran kako se Ikar zauzeo za ovaj projekt.
– Reci mi kod kako da uđem u bilješke? – još nije ni pogledao u zapisnik, a znao je da je Ikar bio toliko pažljiv da je zaštito podatke kodom.
-M.1.Z.1.I.1.N.Nc.
Dok je upisivao ovaj kod, Nila je zanimalo što on točno predstavlja:
-Po čemu si izabrao ovaj kod?
-Pa morao sam ga zapamtiti po nečem, a to je M kao Mars, svaka jedinica je zato što je za sve prvi put, Z kao Zemlja, I kao Ikar i N kao Nil, a Nc znači nova civilizacija.
-Ovo je dugoročan plan!? – reče Nil gledajući podatke.
– Ti misliš da će ovo netko nastaviti i iza nas?
-Pa, da! Zašto ne? Ovo je izvrstan prokekt u kojem se može ubrzano gledati nastanak nekakve civilizacije ili barem kakve - takve inteligencije. A ja sam uvjeren da će ovo prerasti u super projekt i da će se ovo razviti u jednu super civilizaciju!? –Ikar je sav sjajio dok je odgovarao na ovo pitanje, bio je duboko uvjeren da će ovo uspjeti.
-Dakle, koliko sam je ovo razumio, ova bi bića trebalo nakon tisuću godina ponovno genetski modificirati, ako u među-vremenu ne pokažu nekakve konkretne rezultate, npr. pomake u inteligenciji, tehnologiji, duhovnosti ili slično? Nakon te intervencije, išlo bi se onda nakon dvije tisuće godina ponovno u intervenciju, pa iza toga nakon četiri tisuće, pa nakon osam tisuća i tako dalje i tako dalje…, a cijelo vrijeme bi ih proučavali i zapisivali podatke. Priskočili u pomoć ako nešto bude krajnje opasno ili potrebno za njih…!?
-Moram priznati da je zanimljivo! Ali, je li znaju upravitelji za ovo?
-Pa kako bi im drugačije objasnijo projekt koji pokrećemo i po čemu je toliko poseban ako već ne krećemo u kolonizaciju!? A što se samog projekta tiče, mislim da veoma dugo nećemo gledati neki značajniji oblik duhovnog razvoja na Zemlji, jer duhovnost dolazi samo u razvijenim civilizacijama.
-Da li znaš da oblik duhovonog razvija koji je bio potkraj Phaetonove civilizacije je bio u najnaprednijim ˝povojima˝. Mog oca je bila zapala ta čast da duhovno usmjerava najmlađe generacije, koje su se počele rađati sve češće sa izraženim umnim sposobnostima kao na primjer telekineza ili telepatija ili čak van tjelesna iskustva kao astralna projekcija, neki su bili toliko napredni da su mogli biti na više mjesta od jednom!?
Da se nije desila ona katastrofa tko zna kakva bi čuda sve radili? Ali kao što je moj otac znao reći: «Očito da naša civilizacija nije bila dovoljno spremna za viši stupanj duhovnosti i da nas je Bog kaznio zbog načina života koji smo živjeli do tada!?»
-A kako su živjeli do tada? – naglo ga prekinu Ikar.
-Sve više su se počeli odvajati od Boga, a počeli su stavljati u centar pažnje sebe ili raznorazne druge lažne idole i bogove.
-I ti zaista misliš da postoji neka viša sila, zvana Bog ili kako već? – Ikar je rastao u bezbožničkoj obitelji i nikada mu nije nitko govorio o Bogu, a sam je načuo neke stvari o svemu tom i činilo mu se glupo da ima netko svemoguć i sveznajuć.
-Ona djeca o kojima sam ti maloprije pričao? –pogledao je na kratko Ikara, a ovaj mu je kimnuo glavom da ga razumije o čemu sada govori.
–Jedno od dvoje preostale takve djece sam i ja. Otac mi je još pričao da su radili onaj dan na obrani planeta, ali da im neka viša Sila nije davala nikakvu šansu da u tome uspiju!? Kada su vidjeli da su im moći postajale sve slabije, znali su da im ta Sila iscrpljuje energiju i da će planet biti uništen. Stoga su se počeli pakirati što su brže mogli i počeli napuštati planet. Tada je sve eksplodiralo, a od nekakvih tisuću brodova samo su dva uspjela doći do druge strane Marsa. Pogađaš tko je bio u jednom od tih brodova? – Nil se smješkao gledajući kako Ikar ostaje sve više zaprepašten.
– Kada su došli na Mars ta ih je Sila sve iscrpila i svi su izgubili te ˝sposobnosti˝. Samo se povremeno jave tu i tamo kod nekog? Inače otac mi je govorio da te sposobnosti ima svatko od nas, samo ih treba pronaći i probuditi.
-Pronaći i probuditi? Što ti to sad znači? – Ikar je bio skroz zbunjen.
-To znači da su u nama i da ih… Nil je zastao gledajući Ikara.
-…ma što ti to uopće pričam, ti to sada ionako ne bih shvatio!?
-Ma ne, pričaj mi! Pričaj mi, molim te? – Ikar je htio spoznati o čemu mu ovaj starac sada govori, ali puno toga nije još shvaćao.
-Jednoga dana ću ti to sve postepeno otkrivati, ali sada bi to bilo previše za tebe.
-Ali,… kako možeš znati? – bunio se Ikar.
-Vidjet ćeš? –zagonetno se smješkao Nil.
–Sada ti prvo moram reći što se desilo na Phaetonu prije nekakvih tri tisuće godina?
-Ima toga još?
-Od toga ti moram prvo početi. Sve je započelo u pustinji, kraj mora u području zvanom Ajelilag. Tamo su živjeli priprosti ljudi kojima je obitelj i more značilo sve. Radili su petnaest sati dnevno, a samo da ti kažem za informaciju Phaeton je imao dan koji je imao malo više od dvadeset sati. S vremena na vrijeme u tom području su se počeli pojavljivati ljudi koji su navješćivali, za njih, nekakvo ˝kraljevstvo Božje˝? Propovjedali su i dolazak samog ˝Kralja˝ kojeg su zvali Mesija ili Spasitelj!
Neki su im povjerovali, a neki ne. Tada se pojavio On – Mesija. Zvao se Jesus i govorio je za njih tada nekakvim ˝čudnim jezikom˝. Iako je govorio njihovim jezikom, malo tko ga je razumio odmah. Trebalo im je dosta vremena da poslože o čemu je On uopće govorio? Bio je to jezik Ljubavi i Mira. A u ono vrijeme baš i nije bilo mira, a kamoli ljubavi. Nitko nikome nije vjerovao, ubijalo se i za najmanju pogrešku prema nekome. Kriminalci i lopovi sa sjevera pustinje često su dolazili u te krajeve pljačkati, silovati i ubijati. A sada kada je On došao počela su se događati čuda, svi koji bi došli sa sjevera pošli bi za Njim i počeli propovjedati ˝Radosnu vijest˝, kako su je onda zvali. I da ti skratim priču, Njega su nakon toliko dobra koje je učinio i toliko duša obratio k Ljubavi, Miru, Poštenju, Istini i tako dalje,... na kraju ubili. Od tada se još brže širila ˝Radosna vijest˝ planetom, da su i oni najokorjeliji na kraju priznali da je Taj Mesija bio, zapravo, Sin Božji. Od tada pa do tisuću godina prije katastrofe na Phaetonu vladalo je doba Mira, Ljubavi i prosperiteta. Bilo je to zlatno doba koje je podiglo našu civilizaciju na visoku razinu jedne civilizacije. Ali tada kada je prošlo to doba vladavine dobra, došlo je doba zla, koje je bilo opisano u svetoj knjizi ˝Biblos˝ kao doba koje mora doći da bi se nakon toga, kada završi prešlo u jednu višu dimenziju postojanja. U toj dimenziji, pisalo je u knjizi, neće više biti boli, smrti, tuge i svega što je loše. Biti će vječna radost i ništa nikome neće faliti jer će živjeti pod okriljem Božjim, čak niti noći više neće biti jer će im svijetliti stalno svjetlost Božja! A znaš da je nakon posljednjih događaja na Phaetonu zaista i došlo do katastrofe koje je sve raznijelo i ne postoji više taj planet. U knjizi je opisano da će po zadnje dane frekvencija zla biti sve gušća i jača dok se na kraju sve ne završi s ˝krajem svijeta˝!?
-Zaista fascinantno! Nikada nisam znao tome što si mi sada ispričao? Ali si mi sada dao i nekakve ideje što treba ubaciti u projekt!? – Ikar je bio zadivljen Nilovim znanjem, a uz to nije ni znao koliko ˝velikog˝ čovjeka ima uz sebe.
-Neka bude po volji Božjoj! – završi Nil razgovor.
* * * * * * * * * * * *
Ovaj projekt koji su pokrenuli Ikar i Nil nastavile su generacije i generacije Marsovaca koji danas žive u višim dimenzijama od ove naše. Postigli su da žive u hiper-prostoru gdje se ˝ne stari˝ i gdje mogu, skoro, vječno živjeti. Danas imamo razna viđenja NLO-a, diljem svijeta, koji se jednostavno materijaliziraju i dematerijaliziraju. Ta viđenja su bila i u ranoj fazi čovječanstva, kada je čovjek crtao životinje po spiljama, biljke, pa čak i ove neidentificirane pojave. U povjesti našeg planeta postoje dokazi i o ranijim civilizacijama koje su postojale prije ove naše današnje: Prije svega Atlantida, zatim manje poznate civilizacije u Indiji ( povjesni ep o Mahbarthi), Kini, Sumerskoj civilizaciji, Maje, Inke… Sve te civilizacije su naizgled, od jednom ( gledano u punom vremenskom periodu) nestajale i njih bi zamjenjivale druge, još naprednije. Isto tako se zna da postoji ˝karika koja nedostaje˝ , to je karika koja bi povezala da su ljudi nastali od majmuna, a nisu. Ljudi su superiorna bića ( zbog njihovog mozga i duše ) koja su nastala od ˝viših˝ bića koja nisu sa Zemlje, nego su iskoristili komadićak ˝zemljine ponude˝ ( genetski materijal za razvoj nove rase ).
U Bibliji piše: «…U ona vremena – a i kasnije – na Zemlji su bili Nefilimi (božji sinovi),... koji su općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi poznati ljudi….» ( Knjiga Postanka, 6:4)
* * * * * * * * * * * * *
Četvrti dio
Od šestog do devetog sata nastade tama po svoj zemlji. Oko devetog sata povika Isus jakim glasom:
«ELI, ELI! LAMA SABAKTHANI!» - što znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? Na to se u okupljenom mnoštvu oko Njega čuju razni komentari. Dok su tako još komentirali, Isus opet povika jakim glasom:
«OČE, U RUKE TVOJE PREDAJEM DUH SVOJ!» To reče i izdahnu.
U tom se trenu hramski zastor razdrije na dvoje, odozgo prema dolje. Stotnik koji je sve to vidio, reče:
«Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!»…
************
Peti dio
Zatim siđe s njima i zaustavi se na nekoj visoravni. Tu je bio i velik broj njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz tirskog i sidonskog primorja, koji dođoše da Ga čuju i da se izliječe od svojih bolesti. Ozdravljali su i oni koje su mučili nečisti duhovi. Sve je mnoštvo tražilo da Ga se dotakne, jer je iz Njega izlazila sila koja je liječila sve.On upravi pogled na svoje učenike te reče:
-«BLAGO VAMA SIROMASI, JER JE VAŠE KRALJEVSTVO BOŽJE!
-BLAGO VAMA KOJI SADA GLADUJETE, JER ĆE TE SE NASITITI!
-BLAGO VAMA KOJI SADA PLAČETE, JER ĆETE SE SMIJATI!
-BLAGO VAMA KAD VAS LJUDI ZAMRZE, KAD VAS IZOPĆE, POGRDE I ODBACE VAŠE IME KAO ZLO ZBOG SINA ČOVJEČIJEGA! U TAJ DAN RADUJTE SE I KLIČITE OD VESELJA, JER JE VELIKA VAŠA PLAĆA NA NEBU. TA, ISTO SU TAKO POSTUPALI S PROROCIMA OČEVI NJIHOVI!
-ALI JAO VAMA, BOGATAŠI, JER IMATE SVOJU UTJEHU!
-JAO VAMA KOJI STE SADA SITI, JER ĆETE GLADOVATI!
-JAO VAMA KOJI SE SADA SMIJETE, JER ĆETE TUGOVATI I PLAKATI!
-JAO VAMA KAD VAS SVI LJUDI BUDU HVALILI. TA, ISTO SU TAKO POSTUPALI S LAŽNIM PROROCIMA OČEVI NJIHOVI!» - fra Viktor je završio citat iz Biblije pa podiže svoje zelene oči prema okupljenima. Fra Viktor je inače svećenik iz Hrvatske, ali je trenutno na službi u Jeruzalemu i tamo je počeo okupljati veliki broj ne samo kršćana, nego i pripadnike drugih vjera. To je srednjovječan čovjek stalno obučen u klasičnu fratarsku odjeću, a u Jeruzalemu je poznat još i kao jedan od trojice karizmatskih svećenika. Obratio je puno ljudi na kršćanstvo, svako malo kada se pomoli nad nekim Bog bi preko njega ozdravio tog, znao bi često u molitvama padati u neku vrstu transa i predkazivati budućnost,… u kratkim crtama bio je poznat pod imenom ˝Božji čovjek˝. Nakon kraćeg promatranja nastavi:
-Danas sam počeo s ˝Govorom na gori˝. Kao što znate danas svijet možemo jednostavno podijeliti – na siromašne i bogate. Nažalost, malo je onih koji su danas u sredini toga. Rijetko ima poštenih bogataša koji slijede Isusov nauk, a malo više je onih siromašnih. Siromašni često zbog svog zemaljskog tereta padaju u razna iskušenja pa se odaju prostituciji, preprodaji droga, skupljaju se u cijele kriminalne organizacije koji se žele brzo obogatiti i još razne druge gadosti. A znamo da Sotona kada daje nešto da traži zauzvrat vašu dušu i uzme je brže nego se itko nada. Baš kada pomislite «Napokon sam počeo živjeti kao čovjek» on Vas nenadano pozove k sebi. Isto to čini i Bog, ali na suprotan način. Stalno Vam daje iskušenja i težak teret da vidi koliko ste Ga vrijedni i da li uopće zaslužujete biti uz njega. On će sve učiniti da Vas usmjerava u pravom smjeru ali treba prepoznati te znakove koje nam svakodnevno šalje. Danas traje najveća, bespoštedna i završna borba dobra i zla. Iako je kroz cijelu povijest bilo onih koji su tumačili da ˝Smak svijeta˝ dolazi tad i tad. Svi su oni zaboravili da nitko ne zna kada se to ima, zapravo, desiti? Jer je sam Isus rekao da to nitko ne zna osim samog Boga Oca, čak niti On koji je i sam Bog!?
– Ljudi su ga gledali s navećom pozornošću do sada, jer ga nitko do danas nije čuo kako govori nešto ovakvo.
–Zašto Vam ovo danas govorim? Želim Vam reći da se frekvencija zla od trenutka Isusova dolaska pa do danas sve jače i jače povećava. Kroz svu povijest čovječanstva je bilo i ratova i gladi i bolesti, raznih patnji, prijevara laži i tako dalje i tako dalje. Ali kada danas pogledate bolje na ovaj svijet, što vidite? – napravio je malu stanku da dade svojim riječima veću važnost.
-Vidite svaki dan na televiziji, novinama i raznim drugim medijima sve veći broj sukoba diljem planeta, sve veći nemiri u skoro svim zemljama svijeta, stanovništvo se prebrzo množi, a vlade sve sporije reagiraju na to. Pa zbog toga danas imamo sve više gladnih i sve više siromašnijih, dok se s druge strane ˝taloži˝ sve više bogataša koji se utrkuju tko će izbiti na prvo mjesto najbogatijeg čovjeka na svijetu. – ponovo je zastao da ljudi razmišljaju o čemu on govori.
– Zamislite svijet u kojem bi svi bili istinski ravnopravni?! Da svi imamo onoliko koliko nam je potrebno?! Nema prijevara, laži, patnje, fizičke i duševne boli,… Gdje ste stalno sretni jer nema više smrti, gdje ste stalno okruženi s dragim i bliskim osobama,… Upravo takav svijet se nudi kada prođe ovaj. To je druga Zemlja koju je Bog obećao na kraju vremena.
– Ljudi su ga gledali sa strahopoštovanjem. Svi su ga vidjeli kao Božjeg proroka o kojem Otkrivenje govori da ima doći u posljednje dane.
-U tom svijetu nema dana niti noći, jer svijetlo koje bude obasjavalo sve one koji budu onamo – bit će svjetlo od samog Boga. Danas Vrag pokušava na sve načine otkloniti naše misli i našu cjelokupnu pozornost od Božjih znakova. Pokušava nam ponuditi imaginarni svijet u kojem postoje samo lažne vrijednosti. Pa tako imamo danas razne filmove koji donose nove ˝moderne˝ trendove života. Televizija nas ˝obučava˝ kako razmišljati i što raditi da bi bili što više ˝cool˝. Razni ˝modni kreatori˝ nam govore što treba nositi u koje doba godina, dana ili noći da bi bili ˝in˝. – ponovo je malo zastao da im dade vremena da ˝probave˝ o čemu on to govori.
-Droga je, braćo i sestre, na svakom koraku. Ali ako se ne drogiramo tada smo zaostali u vremenu. Danas mladi sve više pokušavaju biti sretni – i tu im Vrag ponovo priskače i nudi im lažnu sreću kratkog vijeka trajanja. Oni, mladi i naivni, prihvaćaju uglavnom sve, pa tako i drogu. Nakon nekog vremena ta ista mladost će učiniti sve da dobije još te ˝sreće˝ pa će krenuti putem prostitucije, lopovluka, raznih drugih kriminalnih radnji, a neki neće prezati ni da ubiju. To je vrijeme kada duša počinje lagano ali sigurno pripadati Vragu i rijetki se s tog puta vraćaju. Kada navečer izađete vani što možete vidjeti? Pogotovo vikendom? Vjerujem da svi već znate odgovor na ovo pitanje, a oni koji ne znaju neka samo izađu navečer vani, pogotovo vikendom. Mislim da se nikom ovaj odgovor ne sviđa, ali on je dio naše sadašnjosti, što više i dio naših obitelji. Tada je netko podigao ruku u znak da traži riječ. Fra Viktor je stao i kimnuo mu:
- Izvoli brate, imate riječ?
-Hvala, fra Viktore. – Čovjek mu je kimnuo glavom.
-Zanima me, budući da sam tek nedavno prihvatio kršćanstvo za svoju vjeru – prije toga sam bio ateist, kakvi su to znakovi koje nam Bog nudi?
-Božji znak je, na primjer, kao onaj trenutak zbog kojeg si ti došao na zaključak da Bog zaista postoji i da ćeš od tada biti vjernik. Ali osim tog znakova ima svakodnevno na tisuće, a to je svaki trenutak Vašeg i mojeg života po kojem donosimo naše odluke. Da li ćemo ići lijevo ili desno? Gore ili dolje? Govorim slikovito, ali upravo jedna takva odluka nas može stajati života tog dana. Evo uzmimo jedan konkretan primjer? Kada sam bio još dijete ja i moji prijatelji bi radili često razne gluposti, poput razbijanja prozora, rasvjete ili bi nekom nešto uspjeli zapaliti. Da ne pričam o krađama i sličnom?! Zaboravio sam odmah u početku napomenuti da tada nisam bio ni ja vjernik, pa čak ni kršten do svoje šesnaeste godine. Bog mi je tada počeo slati poruke u snu, imao sam nekakve ˝blic-vizije˝ koje bi se ostvarivale u veoma kratkom roku i još dosta toga. S vremenom sam postajao sve svjesniji i svjesniji Njegovog postojanja. Počeo sam uočavati te znakove na televiziji, novinama, na grafitima po ulicama grada,… Svi ti znakovi govorili su mi što je ispravno, a što ne. Jednom je moja obitelj zapala u dublju financijsku krizu u kojoj se nije naziralo kraja. Tako su prolazile godine i godine i Vrag je došao na moja vrata – pitao me da li želim dilati drogu? Nakon nekoliko dana razmišljanja pristao sam. Krenuo sam u taj ˝biznis˝ ali nikako da mi pođe za rukom. Bilo je tu ovih ili onih problema i nikako da se tu počne okretati neka veća lova?! – ponovo je zastao i uzeo čašu s vodom, koja je bila nedaleko do njega na govornici, i otpio gutljaj - dva.
-Tada je došao sam Gospodin do mene i lagano mi šapnuo na uho:
-«ZAR NE VIDIŠ ZNAKOVE KOJE TI STALNO ŠALJEM DA TO ŠTO RADIŠ NIJE DOBRO?»
-I stvarno tada kao da mi se otvoriše oči. Ugledam što radim, kao u nekakvom lošem snu. Sutra-dan sam odmah sve ostavio a Bog mi je odmah pronašao novi posao i počeo sam pošteno raditi i zarađivati novac. Dugo sam o tom slučaju razmišljao i nakon nekog vremena došla mi je misao da odem u svećenike. Molio sam Gospodina da mi da snage i da upravi sa mnom kako bi to Njemu najviše odgovaralo. Prošlo je oko godina dana i Bog me pozvao u svoju službu. Ubrzo nakon što sam pošao za svećenika počeo sam mu se sve jače predavati u molitvama. U meni kao da se otvorio bezdan pun svetog žara koji se uskoro rasplamsao u pravi vulkan vjere. Tada je Bog počeo odgovarati na moje molitve i ozdravio je prvu osobu po mom zagovoru. Bio je to moj brat koji je obolio od dijabetesa. Danas je u potpunosti zdrav već godinama. Predvidio sam rat u mojoj domovini, Hrvatskoj, i točno koliko će trajati. Tako, Bog me je uzeo za svog glasnika sve do danas. Ovo što sam danas počeo pričati je opet zbog mojih vizija koje mi Gospodin daje. – malo je zastao pa reče.
– Sudnji dan je blizu! Opet je netko podigao ruku i tražio pitanje.
-Izvoli sestro?
-Hvala fra Viktore! Kako mi možemo znati da je to što Vi govorite istina?
-Po Isusovim riječima iz Novog Zavjeta! Tamo je rekao:
-«PAZITE, NE DAJ TE SE ZAVESTI. MNOGI ĆE DOISTA DOĆI U MOJE IME I GOVORITI: ´JA SAM´ I ´VRIJEME SE PRIBLIŽILO!´ NE IDITE ZA NJIMA. A KADA ČUJETE ZA RATOVE I POBUNE, NE PRESTRAŠITE SE. DOISTA, TREBA DA SE TO DOGODI, ALI TO JOŠ NIJE ODMAH SVRŠETAK. NAROD ĆE USTATI PROTIV NARODA I KRALJEVSTVO PROTIV KRALJEVSTVA. I BIT ĆE VELIKIH POTRESA I PO RAZNIM MJESTIMA GLADI I POŠASTI, BIT ĆE STRAHOTA I VELIKIH ZNAKOVA S NEBA.»
-Želio bih nešto reći u vezi ovih ˝velikih znakova s neba˝? Vjerojatno se sjećate koliko nas je kometa posjetilo proteklih desetak godina: Hyakutake, Hale-Bopp,… pa onda koliko je tek bilo velikih meteoritskih kiša, poput Leonida i drugih. Da ne spominjem pad onog kometa Shoemaker-Levi 9 na planet Jupiter? Mislim da je to bilo tisuću devest stotina devedest i sedme godine ili koja godina oko toga? Ne znam da li Vam je poznata ˝Tunguska eksplozija˝? To je bilo tisuću devet stotina i osme godine u Sibiru. Nešto veliko je eksplodiralo u atmosferi na samo desetak kilometara od površine i uništilo sibirsku tajgu nekoliko stotina kilometara u promjeru. Neki govore da je to bio asteroid, nek pak da je NLO. Sada da nastavim dalje što Isus govori:
-I BIT ĆE ZNACI NA SUNCU, MJESECU I ZVJEZDAMA, A NA ZEMLJI BEZIZLAZNA TJESKOBA NARODA ZBOG HUKE MORA I VALOVLJA. IZDISAT ĆE LJUDI OD STRAHA I IŠČEKIVANJA ONOGA ŠTO PRIJETI SVIJETU. DOISTA, SILE ĆE SE NEBESKE POLJULJATI. TADA ĆE UGLEDATI SINA ČOVJEČJEGA GDJE DOLAZI U OBLAKU S VELIKOM MOĆI I SLAVOM. KAD SE SVE TO STANE ZBIVATI, USPRAVITE SE I PODIGNITE GLAVE JER SE PRIBLIŽILO VAŠE OTKUPLJENJE.»
-Što se tiče ˝bezizlazne tjeskobe˝ mislim da je ona danas jako izražena svugdje po svijetu. Ali opet da ne bude sve i po Bibliji, imam nešto za vas skeptičnije!? ˝Vječni kalendar˝ Maya, stare civilizacije iz Južne Amerike, prestaje sa svojim radom dvadeset treći dvanaestog dvije tisuće i dvanaeste godine. Samo da kažem za sve one koji ne znaju ništa o tom kalendaru, u tom kalendaru je zapisano sve što se imalo zbiti u našoj povijesti pa i prije!? Isto to govore i stari egipatski zapisi na piramidama! Ali da se ponovno vratim na Bibliju. Da li tko od Vas još uvijek sumnja u tu svetu knjigu? – zaokružio je pogledom po okupljenoj masi, ali nitko se nije javljao. Baš kada je mislio ponovno progovoriti ipak se netko javi:
-Oprostite, što ja ipak malo sumnjam, ali možete li Vi, fra Viktore, potvrdno reći da je sve što piše u Bibliji gola istina?
-Hvala što ste postavili to pitanje, gospodine. Upravo sam radi takvog pitanja i postavio svoje pitanje!? Svi znaju da je Babilon postojao. Ili svi znate da je Jeruzalem postojao, što više danas smo tu u njemu i okupljeni. Isto tako imamo dokaze da je živio prije dvije tisuća godina čovjek zvan Isus Krist. Imamo dokaze da je postojalo i veliko egipatsko carstvo. Ali vjerojatno velika većina vas nije još čula da postoje i znanstveni dokazi o Mojsijevom prelasku kroz crveno more?! Putevi kojima se kretala masa ljudi od oko dva do tri miliona židova iz Egipta prema ˝obećanoj zemlji˝ još i danas postoje. Ali ono najbitnije je da li postoje ikakvi tragovi tog prelaska pod morem? I to je isto potvrđeno još prije nekih desetak godina. Na dnu od nekakvih pedeset pa do osamdeset metara postoje ljudski i životinjski ostaci, ostaci nekadašnjih kočija i tako dalje. Dakle, sve što se moglo istražiti u vezi Biblije je istraženo i ono najvažnije je i dokazano. Zašto dakle sumnjati u Bibliju? Želim vam sada ono najvažnije reći! Najvažniji dokazi su naši ˝osobni dokazi˝! Što to znači? – na trenutak je zastao i otpio još par gutljaja vode.
–Da li je itko od vas nazočnih svjedočio ˝osobnom iskustvu˝ blizine s Bogom? – iz mase su poletjele na desetke ruku u zrak u znak potvrde.
-Izvolite doći vi, gospođo, iz trećeg reda. – jedna mlađa žena se probila kroz gužvu i popela se na govornicu.
-Bog s vama, sestro. Izvolite s nama podijeliti vaše iskustvo? – predao joj je mikrofon.
-Hvaljen Isus, braćo i sestre! – počela je žena prvo s pozdravom.
– Zovem se Marija, prijašnje ime mi je bilo Aldeida. Prije nego sam postala kršćanka bila sam muslimanka, ali nisam previše prakticirala vjeru. Tek prije nešto manje od dvije godine slučajno sam završila na jednoj katoličkoj misi u Londonu. Bio je sprovod jednog čovjeka, točnije brata od moje najbolje prijateljice s fakulteta. Normalno, plakala je i bila je shrvana od boli ovog nenadanog gubitka. Međutim, kada smo kasnije imale vremena da popričamo počela mi je pričati nevjerojatne stvari i osjećaje u vezi njenog i bratovog života. Pričala mi je kako joj je brat završio teologiju i bio je usko vezan za crkvu. Vodio je kateheze na kojima se okuljupljalo jako puno ljudi. Na tim katehezama u molitvama je znao pasti u trans i predkazivati budućnost. Tako je jednom predvidio i svoju smrt i opisao je točno kako se kasnije dogodilo. Ljudima je ulijevao nadu u život, budio ih je iz depresije, davao im savjete, a kako sam kasnije načula neke ljude je i ozdravio. Među tim ljudima je bila i njegova sestra, ta moja prijateljica s fakulteta. Ona je jednom bila na dobrovoljnom davanju krvi, koju je bila organizirala jedna bolnica. Na tom darivanju krvi se zarazila s HIV-om. To se otkrilo godinu dana kasnije i kao što je normalno ona se u početku bila prepala, šokirala, povukla u sebe. Brat je bio na nekom putovanju u Sjedinjenim Američkim Državama. Preko telefona je bio čuo što se dogodilo, ali njega to nije ni najmanje potreslo. Sve što je rekao na to bilo je:
-«Znao sam za to, ali ti nisam smio reći jer se to moralo desiti na slavu Gospodnju. Samo ti mogu reći da ništa ne brineš i da će sve biti u redu čim se ja vratim iz SAD-a!?»
-I tako je bilo. Kada se vratio, pomolio se Bogu, otišao do sestre i rekao joj da na kratko prilegne. Kada ga je ona poslušala, on se obratio bolesti u njoj s riječima:
« U ime našeg Gospodina Isusa Krista, slugo zla, zapovijedam ti da iziđeš iz moje sestre – odmah!» Potom se desilo nešto vrlo zanimljivo, ona se naglo podigla iz kreveta i iz njenog nosa je potekao veliki mlaz tamno crvene krvi. Sutradan je otišla u bolnicu gdje je ustanovljeno da ona uopće nema ni najmanje tragove da je u njoj nekada bio HIV!? Nakon toga da potvrdi svoju priču pokazala mi sve bolničke pretrage gdje se jasno vidi što je sve imala i kroz kakav je pakao prolazila. Rekla mi je da plače za bratom jer je to normalno, ali da ni najmanje ne sumnja da ga neće više vidjeti.
-«On je sada s Bogom i vidjet ćemo se ponovno po završetku mog života.»
-To je na kraju rekla. Kada sam to sve doživjela, znala sam da Bog nešto želi od mene. Otišla sam u prvu crkvu i tamo ih zamolila za moje krštenje. Ubrzo sam se krstila i od tada pa do danas svjedočim za Gospoda.
Ljudi su zapanjeno slušali njeno osobno svedočanstvo. Mnogi nisu ni trepnuli dok im je ovo pričala, neki su samo klimali glavom u znak potvrde da su i oni sami kroz nešto slično prolazili, a neki su se zasramili što su iti na tren posumnjali u Boga.
-Zahvaljujem sestri Mariji što je s nama podijelila ovo svoje iskustvo. Zaista sam zapanjen! Ali znam da ima još ovakvih priča. Osobno sam prolazio kroz hrpu takvih stvari, ali ja sada ne bih o tom pričao nego bih zamolio još nekog da s nama podijeli svoje osobno iskustvo!? Ali da bude ispričano ukratko kao ova priča od maloprije?! Odmah je podiglo svoje ruke njih desetak, a ovaj put fra Viktor je izabrao nekog starijeg gospodina iz zadnjih redova. Dok se ovaj probijao do govornice, fra Viktor je iskoristio trenutak pa počeo kratku religijsko – antropološku priču o počecima čovječanstva. Tako je spomenuo trenutak od kada se pojavljuju prvi znakovi čovjeka – vrijeme je bilo otprilike kada je Eka sa svojim članovima posade stigla na Zemlju. Tako je pričao nekakvih desetak minuta dok nije gospodin kojeg je maločas pozvao došao na govornicu. Doduše, gospodin je stigao minut ili dvije prije nego je ovaj završio priču.
-Ja se ispričavam što ste malo čekali. – ispičao se čim je završio priču.
-Nema veze, Fra Viktore, ionako vas je bilo zanimljivo slušati. Dakle, vi zaista mislite da je čovjek stvoren negdje u svemiru i stigao na Zemlju?
-Ne baš tako, ali nešto slično? Njegov genetski kod je donesen iz svemira i usađen u jednu domaću vrstu koja je već od prije živjela na Zemlji. Od tada pa do homo-sapiensa ta bića su bila usavršavana nekom ˝višom silom˝, i danas imamo ovu visoko razvijenu civilizaciju koja je postala svjesna svoje duhovnosti i koja je napokon počela potragu - kako smo mi nastali? Tom potragom smo postali svjesni Boga, koji je Stvoritelj svih bića u svemiru pa tako i ovih koji su bili njegovo oruđe u širenju njegovog ˝stada˝. Jel sada razumiješ?
-Da, sada mi je puno jasnije.
-Evo izvolite. Vama prepuštam riječ.
-Hvala. – okrenuo se prema okupljenima, malo se zakašlja pa reče:
-Hvaljen Isus, braćo i sestre. Moje ime je Teo i hodočasnik sam iz Petersburga. Čuo sam od više ljudi da se ovdje večeras održava ovaj skup i tako sam evo došao. Nisam se ni nadao da ću večeras ovdje govoriti. Moje se čudo dogodilo u Australiji, odakle je moja žena Maya. Putovao sam na jedan skup mladih koji se održavao u Perthu. U zrakoplovu smo pjevali i slavili Gospoda, imali smo skupne molitve i svatko je čitao po jedan odlomak iz Biblije koji mu se najviše sviđao. Najednom zrakoplov se počeo tresti. Odmah potom se oglasio pilot da nema mjesta panici jer su to obične zračne turbulencije. Međutim zrakoplov se nastavio tresti i dalje i sve jače. Voditelj grupe je tada rekao da se svi uhvatimo za ruke i da se počnemo zajednički moliti Bogu. I tako smo se predali Gospodu u molitvi upravo u trenutku kada je zrakoplov počeo letjeti sve niže i niže. Do australske obale je bilo još nekih tisuću kilometara i sve nas je počela hvatati panika da nećemo preživjeti. Voditelj je stalno ponavljao:
-«Uzdajmo se zajedno u Krista i prepustimo se u njegove ruke da nas vodi!»
-Iako je bilo teško u svoj toj panici se koncentrirati na molitvu, upravo ona nam je sada bila jedini spas. Piloti su već bili pozvali pomoć, koja je krenula prema nama u rekordnom vremenu. Zrakoplov je sada već pao na nekakvih stotinu metara od površine oceana, a do obale je ostalo još oko četiri stotine kilometara. Bilo je zaista prestrašno i jednostavno neopisivo kroz koje smo teške trenutke tada prolazili!? Kada je zrakoplov već pao na pedesetak metara, samim čudom proradio je desni motor koji je bio sav u plamenu i prvi počeo s radom. Sve se jako treslo i očekivali smo siguran pad, kada smo osjetili lagano podizanje i smirivanje turbulencija. Svi motori su radili. U pratnju su nam pristigla i dva spasilačka zrakoplova koja su nas pratila do same obale. Kasnije kada smo već bili sletjeli, svi su zahvaljivali Bogu na ovom čudu. Ubrzo su nam pristigli i piloti koji su sada željeli s nama na skup mladih. Htjeli su se zahvaljivati i slaviti Boga do kraja svog života jer ovo nismo mogli preživjeti ni po kakvoj zdravoj logici. Rekli su nam da su se mehaničari cijelo vrijeme čudili kako smo uspjeli doletjeti do obale, jer da ni jedan motor više nije upotrebljiv za daljnje letove? Štoviše, njihovo je mišljenje da motori zapravo nisu ni radili od trenutka kada su se pokvarili?!? Eto, to bi bila moja priča. Hvala što ste me slušali.
-Hvala Teo. I ova je vaša priča bila, zaista, fascinantna.
-A tek meni, fra Viktore. – dobacio je u šali.
-Draga braćo i sestre. – započeo je odmah fra Viktor.
–Dobio sam jedan neodgodivi, hitan poziv. Morat ću brzo krenuti, pa bih htio još samo najaviti slijedeću temu koju danas nismo završili. Tema je ˝Otkrivenje˝! Što nam donosi sutra i na što sve moramo biti spremni? Hvala što ste večeras bili tu i još jednom se ispričavam što moram večeras malo prije završiti.
* * * * * * * * * * * *
Ispred sale u kojoj je fra Viktor održavao sastanke čekao ga je jedan veliki crni automobil. Imao je službene vladine tablice. Unutra je sjedilo troje ljudi i vozač.
-Dobra večer fra Viktore. – obratio mu se vozač koji je bio izletio iz automobila da mu otvori stražnja vrata.
-Hvaljen Isus, mladi gospodine. – otpozdravio ga je sa smješkom.
-Hvaljen Isus, fra Viktor. – obratio mu se jedan čovjek, obučen sav u crno i sa crnim šeširom na glavi, dok je ovaj još ulazio u automobil.
-Na vjeke, draga gospodo. Na vjeke. – sjeo je preko puta dvojice i zagledao se u njih, treći je sjedio kraj njega.
-Dopustite da vam predstavim gospodu koja su večeras s nama u ovom ugodnom društvu. Gospodin do mene je g. Sharonn. – pokazao je u čovjeka koji je bio obučen u najobičnije traperice i u jednostavan pulover, preko kojeg je bila obična vjetrovka. Na ćelavoj glavi imao je jedino debele naočale.
– On je voditelj državnog opservatorija. Gospodin do vas je g. Nickolson. – skrenuo je pogled na čovjeka do sebe. Bio je to stariji gospodin obučen u armanijevo tamno-plavo ili crno odjelo, nije mogao dobro vidjeti jer su sjedili u poluosvjetljenom stražnjem dijelu automobila. Na koljenima je držao svoj tamni šešir i aktovku.
– Gospodin je izaslanik NASA – e i voditelj svemirsko – lansirnog centra Cape Caneverala. A moju malenkost ste upoznali na mirovnim pregovorima prošlog mjeseca u Tel Avivu – premijer Tamshein.
-Čemu mogu zahvaliti ovu posebnu čast da večeras budem u ovom skromnom prostoru s vama? – upitao je fra Viktor.
-Pelinu!? – zagonetno mu odgovori premijer Tamshein.
Fra Viktor je prvo podigao lijevu obrvu u znak nerazumijevanja odgovora i naklonio se bliže njemu:
-Pelina???
Premijer pogleda g. Nickolsona i lagano mu kimnu glavom u znak odobravanja.
-Prije pet godina otkrili smo jednu do sada nepoznatu zvijezdu u zviježđu Kasiopeje. –započeo je ovaj.
-Kada smo je malo duže promatrali, shvatili smo da to zapravo nije zvijezda nego komet. Ukratko, komet smo s velikim zanimanjem pratili i izračunali smo njegovu putanju. – g. Nickolson se na kratko zaustavio da vidi je li ga fra Viktor prati.
Fra Viktor je odmah shvatio o čemu ovaj govori: «Ne misli li valjda na ˝Pelin˝ iz Otkrivenja??»
-Udarit će u Zemlju dvadeset prvi veljače dvije tisuće i desete godine!? –završi predhodnu misao g. Nickolson.
-Jeste li sigurni u ovo što ste mi upravo rekli? Mislim, sto posto sigurni? – upitao je fra Viktor.
-Milijun posto. – odgovori mu premijer Tamshein.Nakon što se vrlo brzo sabrao, upita ih:
-A zašto ovo upravo meni govorite?
-Zato što… - malo je zastao, nije znao kako da ovo kaže.
…predsjednik Peres se obratio na kršćanstvo zbog vas i potajno dolazi na vaše sastanke i on misli da ste upravo vi prava osoba kojoj se ovo mora reći i da možete upozoriti čovječanstvo na ono što ima doći!?
-Predsjednik Peres?!? – fra Viktor se sad potpuno iznenadi. Očekivao je sve i na sve je bio spreman, ali ovo ga je iznenadilo više i od samog kometa.
–Razumijem. Da li vam se mogu javiti za par dana, kada o svemu dobro razmislim?
-Za koliko točno? Oprostite, ali moram znati točno za koliko dana?
-Da, razumijem vas. Recimo… za sedam dana.
-Dogovoreno! Evo vam ove dokumente pa ih još malo proučite!? – premijer mu je pružio fascikl koji je držao g. Sharonn jer je imao i njega u planu da dodatno argumentira svoju priču, ali fra Viktor je jako brzo shvatio o čemu se radi i nije mu trebalo dodatno tumačiti.
* * * * * * * * * * * * *
-Gospodine Tamshein, svijetluca vam crveni telefon.
– Tajnica upozori premijera koji je stajao zamišljen nad nekim dokumentima.
–Gospodine Tamshein! –malo povisi glas da je bolje čuje.
Kada se trznuo iz dubokog razmišljanja i pogledao je, ona mu kimne glavom u smjeru telefona:
-Crveni telefon!
-Ah, da. –kratko je odgovorio, razmišljajući još uvijek o onome što je čitao u dokumentima.
–Premijer Tamshein. –predstavi se na telefonu.
-Pozdrav prijatelju, fra Viktor pri telefonu.Brzo se povuče iz misli i malo se razveseli:
-Vidim da ste pročitali fascikl!?
-Znam ga na pamet, prijatelju. Pročitao sam ga pet puta i sve do danas sam samo o ovom razmišljao. Čak sam i na svojim sastancima pola vremena posvetio ovoj temi. Naravno, nisam ništa govorio da je sve ovo već počelo!?
-Da, znam. Prouzročili bi ste paniku i posljedice s kojima mi više ne bih mogli kontrolirati. Zamislite samo da ste im kojim slučajem rekli za ovo, gdje bi bio svemu ovom kraj?
-Pa, mislim da bi ubrzali ono neminovno što ima doći?! Možda bi tako i bilo bolje?
-Nemojte se niti šaliti s tim, fra Viktore!? Znate da ima i drugih vjera i sudbina, da prema njima treba imati obzira. Cijeli svijet ne bi povjerovao u vašu kršćansku verziju ˝kraja vremena˝ , a vidjeli bi dokaze da se ovo približava i započela bi ne viđena, nekontrolirana situacija na cijelom svijetu. Masovna histerija, države i cijelokupna civilizacija bi se raspale u roku par dana. Nastao bi potpuni kaos i anarhija!?
-Znam taj scenarij. Treba ovakvo stanje održati što je više moguće!? Ali moram vam reći da će ono doći prije ili kasnije!?
-Što želite reći? Da prijeđem na kršćanstvo?
-Pa, ne bi vam bilo na odmet?
-Računajte da neslužbeno jesam, ali ne smijem to napraviti službeno. –Napravio je malu stanku. -Zbog osjetljivosti cijelokupne situacije. Ali obratit ću se Bogu i moliti ga za oprost, ta imamo istog Boga – zar ne?
-Da, razumijem vas u potpunosti. I ja ću se moliti Bogu za vas. Nego da prijeđemo na stvar. Kao što sam rekao, sve sam pročitao i više – manje sve znam. Dobro sam razmislio i prihvaćam izazov.
-Znao sam da se možemo osloniti na vas!? –premijer je ovo izgovorio s olakšanjem, jer je znao da je fra Viktor osoba s autoritetom u narodu.
-Prihvatio sam ovo radi Boga. Vjerojatno je pozvao mene jer zna da to, ja se nadam, mogu!?
-Ja i gospodin predsjednik skoro smo uvjereni da vi to možete!? Sada bih vas nešto zamolio?
-Samo recite?
-Večeras imamo sastanak u predsjednikovom kabinetu. Kada stignete, čuvarima samo recite svoje cijenjeno ime i jedan od njih će vas dovesti direktno do nas.
-U redu. U koliko je sati sastanak?
-U dvadeset sati i četrdeset pet minuta.
-Da li trebam nešto ponijeti sa sobom ili samo ovako da dođem?
-Samo ovako. To bi bilo sve prijatelju. Vidimo se! –premijer poklopi slušalicu.
-Vidimo se! –fra Viktor potom pogleda na sat i vidje da već ima sedam sati i deset minuta. Brzo je kleknuo na svoju već tradicionalnu molitvu u sedam sati na večer, jer je nije htio propustiti radi večerašnjeg sastanka:
«Oče, prije nego Ti se počnem moliti želio bih Ti se zahvaliti na svemu što je do sada bilo, što je i što će biti po volji Tvojoj. A posebno Ti se zahavljujem što si me izabrao kao ˝instrument˝ preko kojeg obraćaš ljude. Hvala Ti za predsjednika Peresa i premijera Tamsheina što si ih obratio. Hvala što si me izabrao za ovo što me čeka, jer stada znam da ću uspjeti i znam da ću moći podnijeti tako veliki teret!...
* * * * * * * * * * * * *
-Dobra večer. Moje ime je fra Viktor, očekuju me predsjednik i premijer. –predstavio se čuvarima na ulazu u predsjednički kabinet. Bile su to četiri ˝gorile˝ obučene skroz u crno s crnim pancir-košuljama na sebi i naoružani do zuba puškama, pištoljima, bombama i nožima. Oni su čuvali ulaz u kabinet. Vjerojatno ih je bilo još tridesetak na cijelom posjedu.
-Hvaljen Isus, fra Viktore. –iznenadio ga je pozdravom jedan od čuvara.
–Dolazim na svaki vaš sastanak i obraćenik sam na kršćanstvo. Vi ste ˝krivac˝ za to!? Počašćeni smo vašim dolaskom večeras. Mene su odredili da vas dopratim do ˝glavne sobe˝ i da pazim na vas u slučaju kakvog nenadanog napada.
-Na vjeke hvaljen, mladiću. Moram priznati da si me ugodno iznenadio!? Oprosti što vas nisam odmah tako pozdravio. Nisam htio nikoga uvrijediti?
-Bez brige, ovdje su svi kršteni i vjeruju u Isusa Krista! –hvalio se mladić.
-Molim te, reci mi, o kakvom napadu si prije koji tren govorio? – fra Viktor se malo zabrinuo, jer nije očekivao ˝nekakve napade˝.
-Ma, bez brige. Uvijek se dodijeljuje čuvar nekom visokom gostu. Ali moram priznati – u posljednje vrijeme imali smo dosta upada sumnjivih gostiju na posjed!? Srećom bez ikakva zla. Pođite za mnom, već vas svi očekuju gore.
Na predsjednikovim vratima začulo se kucanje.
Na predsjednikovim vratima začulo se kucanje.
-Naprijed! –oglasio se predsjednik Peres.Vrata se otvoriše, prvo kroz vrata uđe jedan od čuvara i predstavi gosta kojeg svi očekuju.
-Pustite ga unutra. –potvrdno odgovori predsjednik.
Tada kroz vrata uđe fra Viktor:
-Hvaljen Isus, braćo! Da li me dugo čekate?
–Unutra su sjedile uz predsjednika i premijera još dvije osobe. Jedan je bio zapovjednik osiguranja, a drugi je bio ministar obrane g. Pozegh.
-Na vjeke hvaljen, fra Viktore. Došli ste u pravi čas. Izvolite sjesti. –pokaza mu na veliku, smeđu, udobnu fotelju podno velike zlatne lampe, nalik suncokretu.
–Da li ste imali problema s ulazom na posjed? –upitao ga predsjednik, jer stražari u posljednje vrijeme imaju izričite naredbe da tek nakon podrobne provjere propuste goste.
-Ne, prepoznali su me odmah po dolasku. Čuvar koji me dopratio do vrata ide na moje seminare. -Da, zato smo njega i zadužili da vas dočeka i doprati do nas. Da vas upoznam s gospodom: ovo je naš šef osiguranja g. Simson i ministar obrane g. Pozegh.
Prije nego nastavi razgovor kimne glavom u znak pozdrava jednom pa drugom:
-Pričao mi je o nekakvim nepozvanim upadima na ovaj posjed? Da li mi možete to malo bolje objasniti? –s ozbiljnim tonom u glasu ga je zapitao fra Viktor.
-Ne trebate se ničeg ovdje bojati? Posjed je jako čuvan. A ti napadi su posljedica nedavnih događaja u našoj zemlji, ali ima i veze to što se u javnosti ˝šuška˝ kako sam se preobratio na kršćanstvo!? Uglavnom nam upadaju ortodoksni židovi koje vrlo brzo uklonimo s posjeda.
–ukratko mu je objasnio premijer Tamshein.
-Da, razumijem. Mislio sam da je nešto ozbiljnije?
-Dobro, da li se možemo sada na kratko baciti na ono zbog čega smo se večeras okupili ovdje!?
–započeo je premijer Tamshein. Pošto su se svi složili oko toga on nastavi:
-Fra Viktore?
-Da? –ovaj se odmah javi, pomalo iznenađeno jer je mislio da će on večeras biti onaj koji sluša.
-Možete li nam večeras pobliže objasniti ono o čemu ste na jučerašnjem seminaru govorili?
-Na što točno mislite?
-˝O dva proroka?˝ -Nakon kraće stanke progovori:
-Zašto ne? Ta dva proroka…
Premijer ga odmah prekinu:
-Znamo tko su oni!? Nego ono što nas točno zanima zašto rade to što rade i kakva je vaša uloga u svemu tome?
-Znate za Jeremiju i Simona!?
Predsjednik mu potvrdno kimne glavom:
-Znamo za druga dva karizmatska svećenika u Jeruzalemu.
-Ako imate Bibliju, zamolio bih vas da mi je date da vam nešto pročitam iz nje?
-Predsjednik pogleda na šefa osiguranja:
-Molim vas dajte mu svetu knjigu. Nalazi se u trezoru iza one velike slike (pokaza mu na veliku sliku koja prikazuje Mojsijev prelazak preko Crvenog mora). Šifra je dva, pet, jedan, dva, nula, nula.
-Kristovo rođenje!? –primjeti odmah fra Viktor.
-Primjetili ste? –obrati mu se predsjednik s osmjehom.
–U našoj zemlji bi rijetko kome palo na pamet izabrati tu šifru logičkim redoslijedom?!
-Evo izvolite knjigu gospodine. –šef osiguranja je pružio fra Viktoru Bibliju.
Fra Viktor čim je uzeo svetu knjigu, otvori na Otkrivenje pa pročita:
-Pogansko vrijeme i dva proroka! To je naslov!
-Pogleda ih pa nastavi:
-Potom mi je dana mjera slična štapu i rečeno mi je:
«Ustani i izmjeri hram Božji, žrtvenik i klanjaoce u njemu! A vanjsko dvorište hrama izostavi i ne mjeri ga, jer je predano ´ poganima´, koji će četrdeset i dva mjeseca ´gaziti´ sveti grad! Tada ću ja poslati svoja dva svjedoka da obučeni u kostrijet proriču tisuću dvjesta i šezdeset dana.» To su «dvije masline» i «dva svijećnjaka» što stoje pred Gospodarom Zemlje. Ako tko hoće da im naudi, «iz usta im sukne oganj» i «proždere njihove neprijatelje».Da, ako tko hoće da im naudi, mora tako poginuti. Oni imaju vlast zatvoriti nebo «da ne pada kiša» za vrijeme njihova proricanja; imaju i vlast nad vodama, «da ih pretvaraju u krv», i vlast «da udare Zemlju svakovrsnom nevoljom», koliko god puta htjednu. Ali kada dovrše svoje proročanstvo, «Zvijer će koja dolazi iz Bezdana ratovati» protiv njih i «pobijedit će ih» i ubit će ih. Njihova će tjelesa ležati na trgu velikog grada koji se u prenesenom smislu zove «Sodoma» i Egipat – gdje je njihov Gospodin razapet. Ljudi će iz svih pukova i plemena, jezika i naroda gledati njihova tjelesa tri i pol dana; neće dopustiti da se njihova tjelesa polože u grob. Stanovnici će se Zemlje tome veseliti i radovati, izmjenjujući međusobno darove, jer su ova dva proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje. Ali nakon tri i po dana «životni dah», koji dolazi od Boga, «uđe u njih» te «stadoše na svoje noge», i velik strah obuze one koji su ih promatrali. Tada čuh jaki glas s neba gdje im veli: «UZIĐITE OVAMO!» I uziđoše «na nebo» u oblaku, naočigled svojih neprijatelja. U taj čas nastade «velik potres» Zemlje: «sruši se» desetina grada, i u potresu poginu sedam tisuća osoba. Preživjele spopade strah, i zahvališe «Bogu na nebesima».
-Završi i ponovno ih pogleda.
-Znači to je to!?! –progovori zapanjeno premijer. A sličan izraz lica imali su i ostali.
-Da, počelo se nedavno ostvarivati ono što piše u Otkrivenju:
-To je bila ´prva truba´. A sjećate li se onih tsunamija koji su bili pogodili nedavno Aziju?
-Da? –predsjednik ga pogleda čudno.
-To je bio šesti pečat!?
-Što je šesti pečat? –upita ih ministar obrane.
Fra Viktor poče čitati:
-Kad Janje otvori šesti pečat, nastade velik potres zemlje, «sunce» postade crno kao tkanina od kostrijeti, a cijeli mjesec postade kao «krv». «Zvijezde s neba padoše» na Zemlju, kao što svoje nezrele plodove strese «smokva» kad je zatrese silan vjetar. «A nebo isčeznu kao knjiga koja se smota». Sa svojih se mjesta pokrenuše sve gore i svi otoci…
-Da dalje ne čitam i iz ovoga se dovoljno vidi!
-Nevjerojatno, pa to je istina? Pa gore i otoci su se zaista pomakli za nekih tridesetak metara!? A sve je to nastalo padom onog meterita koji je izazvao potres, a ovaj tsunamije i tako dalje!? Nevjerojatno? –ministar nije skrivao duboko uzbuđenje zbog ovih informacija koje je upravo čuo.
-Znači da vi…
-Znači da je fra Viktor izabran da povede ˝Božje izabranike˝ i pripremi ih do samog Kristovog povratka na Zemlju!? –prekinu ga predsjednik Peres i dovršio misao.
-Izgleda jedino da taj dio nisam dobro shvatio? Mislio sam da će to biti netko drugi, a ne ja? –fra Viktor se ubaci kroz polu šalu, jer zaista ovo nije očekivao.
-Jedno mi još nije jasno, tko je onda Anti-Krist?? –zapita ih sve premijer.
-Mislim da je to američki predsjednik koji je bio prije dvije godine smrtno ranjen, ali se nekako izvukao!? Naravno ovdje se radi tek od jednom čovjeku, ali moramo uzeti u obzir da to neće biti jedan nego više njih – naprimjer sedam plus deset!? –zagonetno završi fra Viktor.
-Sedam plus deset? –ponovi za njim ministar obrane.
-Biblija kaže da će Zvijer imati sedam glava sa deset rogova! –ukratko mu odgovori na pitanje fra Viktor.
-Da, sada mi je nešto jasnije!?
-Da vas nešto pitam fra Viktore? Biblija govori o jednoj Zvijeri, drugoj Zvijeri, Zmaju… i o ženi. Tko je ta ˝žena˝?
-Ne bih znao sa sigurnošću, ali mislim da se radi o demokraciji? Ona dopuša razne slobode, a vidjeli smo što se ˝rađalo˝ sve iz te ˝slobode˝ i što se sve rađa? Imamo na primjer ˝slobodu˝ izbora o eutanaziji – smrt iz samilosti. Da ne spominjem abortus!? Pa istospolne brakove. Danas devedest posto ljudi, a možda i više, je prevarilo ili vara svoje bračne partnere. Prije bračne veze i konzumacije tih veza… i tako dalje. Mislim da je ljudima previše udarila ta lažna ˝sloboda˝ u glavu i da su zaboravili na Boga i Njegove zakone! Isus je rekao da će Gospodin doći u čas kada se najmanje nadamo i zato se nikada ne smijemo opustiti da nas ne bi uhvatio ne spremne!? Jer ako ne budemo Njemu vjerno služili kao što On nama služi, mislim da će doći do ˝raskida ugovora˝!?
-Kako misliš:
«…kao što On nama služi?» -upita ga premijer.
-Pa vjerojatno znaš da je Isus služio svojim učenicima kada je bio prvi put na Zemlji prije dvije tisuće godina? –uzvrati mu fra Viktor protu pitanjem.
-Da, poznato mi je to! –uzvrati ovaj.
-Mislim da sam ti tada sve rekao!?Dok su oni tako raspravljali naglo ih prekinu i prestraši jak i prodoran skrik ispred kuće u kojoj su se nalazili. Odmah se svi poskočiše, a zrakom zavlada neizvjesnost.
-Što je to? –uplašeno prošapće premijer.Šef osiguranja svima dade znak rukom da zašute i da ostanu na mjestima, te krene prema jednom od tri prozora. Lagano odmaknu zavjesu da proviri što se to događa vani i što je razlog ovom sve jačem jaukanju vani. Čim je pomakao zavjesu ostade kao sleđen onim što je vidio. Svi su od velike neizvjesnosti netremice gledali u njegovom pravcu, ali on im odmah ne reče ništa od velikog šoka. Svi su vidjeli da se nešto strašno događa vani ali nitko nije znao točno što? Svi su mislili da su nekakvi pobunjenici ili tako nekakve slične misli? Fra Viktor nije mogao više izdržati pa krene prema istom prozoru da vidi što je vani?
U tom se Simson odmakne od prozora i blijed kao krpa pogleda u njih:
-V…V…Vrag je došao na Zemlju!?!-Normalno, nitko ga nije razumio što to priča. Tada fra Viktor dođe do prozora i odmiče malo zavjesu.
«Što je to, za Boga miloga?» -pomislio je. Tada je odmah shvatio što bi to moglo biti:
-Skakavci!? –drekne se od jednom.
-Skakavci? –svi zbunjeno ponoviše za njim i pogledom zatražiše njegovo objašnjenje.
Na to upade u sobu čuvar koji je zadužen za fra Viktorovu sigurnost:
-Gospodo oprostite što ovako upadam, ali za ovakav napad nismo bili pripremljeni i ne znam uopće koji se to vrag vani događa? –bio je jako blijed i uplašen kao malo dijete. Ruke su mu se tresle od straha, a lijeva nogavica mu je bila jednim dijelom mokra. Naime, bio se pomokrio u gaće od silnog straha kada je vidio ta ˝čudovišta˝ vani.
-Gdje su ostali? –zapita ga zabrinuto predsjednik.
-Svi su uglavnom popadali na zemlju pod navalom ovih ˝čudovišta˝ i grče se od boli. Nikom nisam mogao pomoći jer je ovih bilo previše i naišli su odjednom. A da sam zapucao vjerojatno bi ubio naše ljude?Dok je on to pričao fra Viktor je razmišljao velikom brzinom:
«Što raditi? Što?» -Nije se mogao odmah sjetiti na brzinu, jer je ovo došlo tako iznenadno.
-Što ćemo sada? –zapitao je zadihani čuvar.
–Nemamo kuda pobjeći? Oni su svuda oko nas. Na krovu, po cijeloj vanjskoj fasadi, na balkonima, prozorima. Mislim da su se uspijeli probiti i u kuću do sada? Mogu svaki tren probiti prozore ili vrata!? –bio je sav u panici, ali i u pravu jer je vidio ta stvorenja na djelu i zna da mogu bez većih poteškoća razbiti staklo na prozorima ili progristi vrata.
-Znam što nam je činiti!? –uskliknuo je uzbuđeno fra Viktor.Svi se odmah okrenuše prema njemu i zapitaše ga što se da učiniti?
-Ovo je još jedno biblijsko proročanstvo!? –reče zagonetno, pa nastavi:
-Brzo mi dajte nekakav flomaster ili marker ili kemijsku olovku?
Svi su se pitali:
«Što će mu u ovakvom trenutku flomaster ili nešto slično?»
Predsjednik odmah otrča do radnog stola i iz jedne ladice izvuče crveni marker kojim je volio bilježiti njemu bitne stvari u dokumentima i knjigama:
-Evo izvoli, vjerujem da znaš što radiš u ovom trenutku!?
Fra Viktor se nasmješi pa im poče govoriti:
-U Bibliji stoji jedno proročanstvo o skakavcima koji imaju doći zadati veliku bol ljudima koji nisu obilježeni Božjim pečatom na čelu!? Bit će slični konjima koji su opremljeni za boj. Na glavama će imati nešto kao zlatne krune, lica će im biti kao ljudska. Imat će kosu sličnu ženama, a zubi će im biti kao u lavova. Imat će nekakve oklope slične željeznim oklopima, a stvarat će takvu buku kao da mnogo konja juri u boj. Kao oružje imat će repove i žalce sličnim škorpionovim!? U njihovim se repovima nalazi takva moć da ljudima nanose bol pet mjeseci i da nikoga ne ubiju. Imaju nad sobom kralja Bezdana, kojem je hebrejski ime Abadon, a grčki Apolion.
Dok je to govorio počeo je crtati na njihova čela znak križa. I upravo kada je dao marker predsjedniku Peresu da ovaj njemu nacrta znak križa, kroz prozor uleti desetak tih strašnih bića. Predsjednik brže nacrta znak križa na svećenikovom čelu i stade kao okamenjen od straha kraj fra Viktora. Svi su premrli od straha, kada im fra Viktor reče:
-Ne bojte se! Sada smo sigurni. Oni traže one koji nemaju Božji znak na čelu.
I zaista stvorenja su letjela tik do njihovih preznojenih glava i kao da su ih proučavali nekoliko trenutaka. Za to vrijeme je u sobu sa svih strana ulazilo sve više tih stvorenja. Od jednom kao da im je netko dao zapovijed, svi se okrenuše od njih i odletješe kroz prozor vani.
-Ma o čem´ se radilo, hvala vam najveća, fra Vktore!? –javi se prvi premijer Tamshein.
Dvadeset dana kasnije!
-«Ne znamo što se zapravo događa u tim dvijema državama, Indiji i Kini, jer svi koji ulaze u te dvije države nitko više ne izlazi?! Čuli smo od nekoliko seljaka koji su uspjeli na vrijeme izaći da je zaparavo tamo sve u redu i da Indija i Kina nemaju nikakvih većih međusobnih problema. Međutim spominju da je nekakva ˝podzemna˝ ili ˝đavolja vojska˝ izašla vani iz nekakve velike spilje negdje na jugozapadu Kine i da tamo velikom brzinom napreduju kroz čitavu Kinu i Indiju masakrirajući, silujući i paleći sve pred sobom. Na pitanje koliko bi te vojske trebalo biti ako mogu tako bezbrižno harati po Indiji i Kini? Jedan nam je ozbiljni američki vladin dužnosnik u povjerenju rekao da bi u velikom, iznenadnom naletu to jedino moglo učiniti minimalno dvjesto milijuna dobro opremljenih vojnika. A upravo su to snimili tajni vladini špijunski sateliti!?! Ali tko može u Kini ili Indiji sakriti toliko privatnih vojnika i zašto?? U svakom slučaju…»
-Evo još jedne potvrde o biblijskim proročanstvima, gospodine predsjedniče! –reče fra Viktor gledajući vijesti zajedno s predsjednikom Peresom i premijerom Tamsheinom.
-Vrijeme je da pozovemo sve ˝izabrane˝ da se skupe na mjestu koje je biblijski određeno za sakupljanje Božjeg naroda!? -odgovori zamišljeno predsjednik.
-Da, i ja mislim da je pravo vrijeme za to!? –odmah uzvrati fra Viktor.
Dvadeset dana kasnije!
-«Ne znamo što se zapravo događa u tim dvijema državama, Indiji i Kini, jer svi koji ulaze u te dvije države nitko više ne izlazi?! Čuli smo od nekoliko seljaka koji su uspjeli na vrijeme izaći da je zaparavo tamo sve u redu i da Indija i Kina nemaju nikakvih većih međusobnih problema. Međutim spominju da je nekakva ˝podzemna˝ ili ˝đavolja vojska˝ izašla vani iz nekakve velike spilje negdje na jugozapadu Kine i da tamo velikom brzinom napreduju kroz čitavu Kinu i Indiju masakrirajući, silujući i paleći sve pred sobom. Na pitanje koliko bi te vojske trebalo biti ako mogu tako bezbrižno harati po Indiji i Kini? Jedan nam je ozbiljni američki vladin dužnosnik u povjerenju rekao da bi u velikom, iznenadnom naletu to jedino moglo učiniti minimalno dvjesto milijuna dobro opremljenih vojnika. A upravo su to snimili tajni vladini špijunski sateliti!?! Ali tko može u Kini ili Indiji sakriti toliko privatnih vojnika i zašto?? U svakom slučaju…»
-Evo još jedne potvrde o biblijskim proročanstvima, gospodine predsjedniče! –reče fra Viktor gledajući vijesti zajedno s predsjednikom Peresom i premijerom Tamsheinom.
-Vrijeme je da pozovemo sve ˝izabrane˝ da se skupe na mjestu koje je biblijski određeno za sakupljanje Božjeg naroda!? -odgovori zamišljeno predsjednik.
-Da, i ja mislim da je pravo vrijeme za to!? –odmah uzvrati fra Viktor.
–Idem još sutra onamo sa svojim ljudima koji se okupljaju na mojim seminarima i počet ću dizati šatore.
-Da li trebaš pomoć? Mogu vas i opremu onamo prebaciti vojnim helikopterima!? –ponudimu pomoć predsjenik.
-Zašto ne? Neka sve bude spremno ujutro u sedam sati ispred zgrade za seminare.
-U sedam sati. –završi potvrdno predsjednik.
* * * * * * * * * * * * *
Podizanje ˝šatorskog grada˝ na mjestu zvanom Armagedon išlo je po planu. Fra Viktor je za početak uspio skupiti tisuću ljudi i jedva da ih je bilo dostatno za ono što su imali napraviti. Trebali su napraviti trideset i dvije tisuće šatora za stotinu četrdeset i četiri tisuće ljudi. Šatori su uglavnom bili za četiri osobe u prosjeku i bilo je nekoliko tisuća šatora za desetak osoba. Uz to su morali izgraditi i svu prateću, improviziranu infrastrukturu. Vrijeme za koje su sve to trebali napraviti bilo je točno godinu dana. S vremenom im se pridruživalo sve više ljudi pa je i rad bio znatno ubrzan.
Kada je sve napravljeno, imali su šest mjeseci za pripremiti se na ono što ima doći!? Dane su provodili u pojedinačnim i skupnim molitvama i meditacijama svom Bogu. Za to vrijeme cijeli svijet je proživljavao pravu dramu. Između ostalog svima koji su imali pečat ˝Zvijeri˝ pojavili su im se čirevi po cijelom tijelu, Sunce ih je pržilo, a iza Sunca se pojavila velika tama. U toj tami su im se manifestirali svi njihovi strahovi… Ali za cijelo to vrijeme nitko se nije ˝sjetio˝ Boga, nego su iz dubine cijelog svog bića psovali i proklinjali Njegovo ime. ˝Zvijer˝ ih je sve privukla k sebi i sada će krenuti prema Armagedonu na konačnu bitku s Isusom i njegovim ˝izabranicima˝.
Sa svih strana se poče okupljati bezbrojna vojska oko Armagedona. Sa sjevero-zapadne strane dođoše i britanski veleposlanik Devi Ance, zvan još i ˝The Beast˝ sa još šesnaest predsjednika, državnih poglavara i drugih moćnika koji su upravaljali svijetom.
U tom trenu s neba se počeo spuštati bijeli konj. Na njemu je bio Jahač obučen u krvavi ogrtač, na glavi je imao mnogo kruna koje su bile zasjenjene prodornim plamenim očima. Sa strane, na ogrtaču pisalo mu je «Kralj kraljeva» i «Gospodar gospodara». Na bijelim konjima za Njim je išla bezbrojna ˝nebeska vojska˝ obučena u bijeli lan.
Tada se ˝Zvijer˝ uzbudi i poče vikati:
-Da li trebaš pomoć? Mogu vas i opremu onamo prebaciti vojnim helikopterima!? –ponudimu pomoć predsjenik.
-Zašto ne? Neka sve bude spremno ujutro u sedam sati ispred zgrade za seminare.
-U sedam sati. –završi potvrdno predsjednik.
* * * * * * * * * * * * *
Podizanje ˝šatorskog grada˝ na mjestu zvanom Armagedon išlo je po planu. Fra Viktor je za početak uspio skupiti tisuću ljudi i jedva da ih je bilo dostatno za ono što su imali napraviti. Trebali su napraviti trideset i dvije tisuće šatora za stotinu četrdeset i četiri tisuće ljudi. Šatori su uglavnom bili za četiri osobe u prosjeku i bilo je nekoliko tisuća šatora za desetak osoba. Uz to su morali izgraditi i svu prateću, improviziranu infrastrukturu. Vrijeme za koje su sve to trebali napraviti bilo je točno godinu dana. S vremenom im se pridruživalo sve više ljudi pa je i rad bio znatno ubrzan.
Kada je sve napravljeno, imali su šest mjeseci za pripremiti se na ono što ima doći!? Dane su provodili u pojedinačnim i skupnim molitvama i meditacijama svom Bogu. Za to vrijeme cijeli svijet je proživljavao pravu dramu. Između ostalog svima koji su imali pečat ˝Zvijeri˝ pojavili su im se čirevi po cijelom tijelu, Sunce ih je pržilo, a iza Sunca se pojavila velika tama. U toj tami su im se manifestirali svi njihovi strahovi… Ali za cijelo to vrijeme nitko se nije ˝sjetio˝ Boga, nego su iz dubine cijelog svog bića psovali i proklinjali Njegovo ime. ˝Zvijer˝ ih je sve privukla k sebi i sada će krenuti prema Armagedonu na konačnu bitku s Isusom i njegovim ˝izabranicima˝.
Sa svih strana se poče okupljati bezbrojna vojska oko Armagedona. Sa sjevero-zapadne strane dođoše i britanski veleposlanik Devi Ance, zvan još i ˝The Beast˝ sa još šesnaest predsjednika, državnih poglavara i drugih moćnika koji su upravaljali svijetom.
U tom trenu s neba se počeo spuštati bijeli konj. Na njemu je bio Jahač obučen u krvavi ogrtač, na glavi je imao mnogo kruna koje su bile zasjenjene prodornim plamenim očima. Sa strane, na ogrtaču pisalo mu je «Kralj kraljeva» i «Gospodar gospodara». Na bijelim konjima za Njim je išla bezbrojna ˝nebeska vojska˝ obučena u bijeli lan.
Tada se ˝Zvijer˝ uzbudi i poče vikati:
-Dolaziš u pravi čas! Kada mi se cijeli svijet poklonio, tada ćeš mi se i Ti sada pokloniti zajedno sa tom svojom letećo-jašućom eskadrilom! Pokloni se!!!... –vikao je kao izbezumljen sve dok se Isus nije dovoljno približio. Tada mu je još uputio nekoliko pogrdnih i uvrijedljivih riječi i naglo umuknuo.
-SVRŠENO JE! –zagrmio je takvom velikom snagom Isusov glas, da se odmah ispred Zvijeri i svjetskih poglavara otvori zemlja i pojavi se veliko ognjeno jezero koje je bilo ispunjeno uglavnom sumporom…..
* * * * * * * * * * * * * *
Šesti dio
Novi Jeruzalem
I opazih kako ˝Sveti Grad˝ - ˝novi Jeruzalem˝ - silazi od Boga s neba, opremljen ˝poput zaručnice koja je nakićena˝ za svoga muža. Tada čuh jaki glas što dolazi od prijestolja kako viče: «Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati među njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.»
Tada onaj ˝koji sjedi na prijestolju˝ reče:
-SVRŠENO JE! –zagrmio je takvom velikom snagom Isusov glas, da se odmah ispred Zvijeri i svjetskih poglavara otvori zemlja i pojavi se veliko ognjeno jezero koje je bilo ispunjeno uglavnom sumporom…..
* * * * * * * * * * * * * *
Šesti dio
Novi Jeruzalem
I opazih kako ˝Sveti Grad˝ - ˝novi Jeruzalem˝ - silazi od Boga s neba, opremljen ˝poput zaručnice koja je nakićena˝ za svoga muža. Tada čuh jaki glas što dolazi od prijestolja kako viče: «Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati među njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.»
Tada onaj ˝koji sjedi na prijestolju˝ reče:
«Evo sve činim novo.» Pa nadoda:
«Piši: Ove riječi su pozdane i istinite!» Zatim mi reče:
«Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati badava iz izvora vode života. Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin. Što se tiče kukavica, otpadnika, bludnika, vračara, idolopoklonika, i svih lažaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt!»
…Sveti grad, Jeruzalem, imao je sjaj sličan dragom kamenu, prozirnom kamenu Jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaest vrata, a na vratima dvanaest anđela i napisana imena: imena dvanaest ´plemena Izraelovih sinova´. Gradske su zidine imale, dvanaest temelja i na njima dvanaest imena, dvanaest Janjetovih apostola. Dužina grada jednaka je širini i visini, dvanaest tisuća stadija. Zidine su sagrađene od jaspisa, a grad od čistog zlata. Temelji su gradskih zidina ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Njegov hram jest Gospodin Bog. Gradu ne treba ni Sunce ni Mjesec da mu svijetle, jer ga rasvijetljava sjaj Gospodnji, a Janje mu je svijetiljka. Nitko i ništa što je nečisto nikada neće u nj ući, već samo oni ˝koji stoje zapisani u Janjetovoj knjizi života˝. Svatko od njih će imati ispisano Njegovo ime na čelu!
Kraj
…Sveti grad, Jeruzalem, imao je sjaj sličan dragom kamenu, prozirnom kamenu Jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaest vrata, a na vratima dvanaest anđela i napisana imena: imena dvanaest ´plemena Izraelovih sinova´. Gradske su zidine imale, dvanaest temelja i na njima dvanaest imena, dvanaest Janjetovih apostola. Dužina grada jednaka je širini i visini, dvanaest tisuća stadija. Zidine su sagrađene od jaspisa, a grad od čistog zlata. Temelji su gradskih zidina ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Njegov hram jest Gospodin Bog. Gradu ne treba ni Sunce ni Mjesec da mu svijetle, jer ga rasvijetljava sjaj Gospodnji, a Janje mu je svijetiljka. Nitko i ništa što je nečisto nikada neće u nj ući, već samo oni ˝koji stoje zapisani u Janjetovoj knjizi života˝. Svatko od njih će imati ispisano Njegovo ime na čelu!
Kraj
Nema komentara:
Objavi komentar